can't touch this
23. prosinac
23. prosinac
2 sata poslije ponoć
zvoni telefon
poziv iz bolnice
sve mi je bilo jasno....
Samo ostaje nada
da vrijeme sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane.
Sad još osjećam miris tvog tijela
po našem krevetu leži posvud
i neispijena šalica kave,
stalno podsjeća, nemam kud.
Nova zora polako sad sviće,
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer do gore sad ne čuje se.
Samo ostaje nada
da vrijeme sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane.
Neznam što sad da radim sa sobom,
nosim neizbrisivi trag,
nikada više tvoj šapat na uhu,
otvaram prozor zagušljiv je zrak.
Brzo oblačim kaput na sebe,
žurno izlazim na ulicu,
baš je dobro što kiša rominja,
to nisu suze na mom licu.
Samo ostaje nada
da vrijeme sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane.
Još pamtim sve naše posljednje riječi,
taj čvrsti zavjet neraskidivi
da pođem s tobom,
ja znam nebi htijela,
moram se boriti, moram sa tim.
Samo ostaje nada
da vrijeme sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane.
PjEsMa ToNiA CeTiNsKoG...
