tihi...
25.03.2007., nedjelja
izazov
|
izazva me jedno sunce drago,da napišem nešto,a da se u tome nečemu kriju i ove riječi,a rijeci su :more, ljubav, val,sjena,dusa... pa evo sunce drago...... more, more kažem tebi prkosit mi nećeš moći preći opet tebe moram preko tebe moram poći smjelo papar preko tebe kreće duša moja lijeka treba da te pređem,vali tvoji spriječit mene, oni neće I tvoj val me taj najveći uplašiti garant neće ljubav vuče, moraš znati pobjediti tebe moram il se papar neću zvati sjena vala, tvog najvećeg snagu meni može dati uplšit me ni to neće pobjednik će papar biti Jer najdražoj ,tata brzo kreće... |
07.03.2007., srijeda
papar
|
Dobio sam zadatak,zadatak jest da je malo papren,ali trebam ga odraditi,…zašto i otkud nick ..papar… Pripremao je i pjevao: „nadrobi papra i lovora,mente listić i malo tima, Miješaj s medom i datuljama,da ugodno bude svima, Pa dodaj octa-kvasine,kapljicu ulja i starog vina, U kokinu juhu to potopi,sa začinom od kumina…“ Ne sjećam se tačno,kako sam došao do jedne lijepe knjige,al dobro znam,da sam baš u njoj našao nešto,nešto što bi moglo da bude moj nick.. papar.. Naime ,čitajući tu Barbierijevu ironičnu priču,uživajuću u ljubavi,načinu spravljanja jela,ujedno i ogorčen,zbog….. nepravde…. Ogorčen progonom krivca,krivca ,koji i ne zna zašto je kriv. Zašto je to tako,pa nick baš papar,evo radi ovoga što slijedi..nepravde,na koju sam ogorčen ,protiv koje sam vječiti borac.. Hmmm,između ostalog ,čak i veće nepravde koja se provodila nad neimenovanom likom (krivcem!?)Barbierijeve priče izdvojih samo ovo: „ „ „ ….otkrio sam,da mi je nestalo crvenog papra.Naime ,obično premazujem rostbif,to mu i daje pomalo opori ukus. Kad sam kupio što mi je bilo potrebno,prodavačica me nekako čudno pogleda. - Moram vas zapisati. - Zbog čega?-upitah uznemireno. - Zbog crvenog papra. - Ne razumijem. - Od danas moramo zapisivati sve koji kupuju strane mirodije. - Ali papar nije strana mirodija. - Uvozimo ga. - Uvoze ga svi. Ona samo klimnu glavom i gurnu mi pod nos knjigu nalik na telefonski imenik.Na koricama, na bijeloj naljepnici,isticala su se slova: INDEKS MINISTARSTVA ZA JAVNI RED I MORAL Pod broje 864. pisalo je “Papar,crveni. Mirodija podliježe javnoj registraciji upotrebe.“ Potom spremi knjigu. - Jeste li već nekoga zapisali? - U našem kvartu samo vi kupujete crveni papar. - Koliko sam shvatio ,ne zapisujete samo zbog papra!? - A mislite na to.Da bilo je nekoliko prekršaja. Spomenula je „prekršaj“,baš kao i šef.Opet me oblije hladan znoj,kao da sam na optuženičkoj klupi i čekam odluku porote za koju znam da će glasati:“Kriv je!“ -Znate – progovorih zamuckujući – meni zapravo crveni papar i nje potreban.Radije ću uzet crni.. - Ali već ste platili.Crveni je dvostruko skuplji. - Uzet ću dva crna. - Ona za čas zastade i još me jednom dobro promotri. - To je nemoguće. - Zašto? - Već sam vas zapisala – odgovori,pružajući mi popis na začelju kojeg je bilo upisano moje ime….. Više nisam mogao ništa popraviti…….. Jedini grijeh bezimenog lika u ovoj priči je;njegovo uživanje u spravljanju jela,te radi toga bude nadziran,zatvaran,osuđen na zabranu kupovina namirnica;kuhanja;na kraju i zabranom jedenja.. U momentu oduzimanja svih sloboda življenja,ostaje mu samo da izabere način na koji će da umre. Uživao je čak i tada,čak i tada ,kada je spremao smrtonosno jelo…. Bezimeni: prkosim nepravdi sa nickom papar,koji je tebi tada bio zabranjen,umro si al sjećanje na tebe ne umire….papar Evo ga šefe,koristim ga,uživam u njegovim čarima,slobodno ga kupujem,čak sam po njemu i prepoznatljiv..papar Đesi shefe,jel ko ljutio..    |