template by cromma.com

U slici i stihovima


§§§

§§§

§§§

§§§



Posjetite:
Online izložbu

Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.



DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:

O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§

Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella


§§§

Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§


Ponosna mama (nisam odavno)

26.01.2007., petak

Preskačem rezimiranje stare i svečane odluke za novu...jebeš patetiku, nastavljamo u revijalnom tonu, as always. smijeh


Nekoliko puta godišnje sasvim spontano ruka sama krene prema arhivi bloga i folderima sa starim slikama.
Tako je bilo i sinoć.

Nakon što sam tjedan dana bila na iglama i skoro izgrizla sve nokte od očaja što ćemo možda izgubiti sve slike unazad dvije godine (faking blue screen of death), sinoć je T. slavodobitno došetao do mene mašući s dva dvd-a koji čuvaju se naše fotografije ikad snimljene.

Sva sretna, s uzdahom olakšanja nastavila sam gledati "Vatrene dečke" no svakih nekoliko sekundi mi je pažnju privukao smijeh.
Nije to bio bilo kakav smijeh. Gledam njega kako gleda slike i tako se iskreno i od srca smije da su mi oči zasuzile.

Sjednem pokraj njega, gledam u ekran, na njemu taman filmić snimljen2003, mali posranac sjedi na autiću na balkonu, drži olovku u ustima i kaže "puffff mama, Tiji pufff..." (naravno, ako još niste shvatili, Tiji puši).
Mali miš, prekrasni plavi bucmasti dječak predivnih plavih očiju....moj dječak.

Pa drugi filmić, pa treći...a sa svakim oči sve suznije.
Škicam ovog svog mamlaza preko oka i vidim da su nam oči iste.
U tih 10-ak minuta proputovala sam prošlost ...činilo mi se kao da je sve to prošlo tako brzo u trenu oka.
Kao da je od rođenja bio velik, kao da od rođenja hoda i priča i pametuje i voli....

Jeste li ikad osjetili jedan čaroban trenutak u kojem ste shvatili da je vaše dijete izabralo upravo vas za roditelje.
Kao da negdje gore (a možda i dolje, tko ima dokaz da je to "gore"?) postoji neka sila koja nas pomiče kao šahovske figure i koja svaki naš itan životni moment ima zapisan?

Pukla me ta spoznaja tako jako da sam na tren zastala, zaboravila na sve brige, bolesti, nezadovoljstvo, stres i bila svjesna samo te jedne činjenice.
Taj mali čovjek je izabrao upravo mene kao svoj dom u kojem će rasti, iz kojeg će poteći, koji će ga učiti, iz čijih će očiju upijati život i koji će mu čitav život biti oslonac i zid koji će mu čuvati leđa.

Ne mogu a da ne plačem, prvo zbog te spoznaje a onda i zbog one vječno prisutne činjenice da sam možda štogodd propustila, da on možda negdje duboko u sebi osjeća tugu, nemir, nezadovoljstvo.
Ne mogu da ne plačem jer se opet pitam jesam li mogla učiniti više?
Jesam li mogla onda kad je po treći put u jednom danu prolio sok, nasmijati se, a ne mu reći da je "smotan ko sajla"?

Jesam li...? Nije bitno, postat ću patetična a ne da mi se sad...
Tiji je zaljubljen u Saru. Ne, nemojte misliti da je ovo klasična dječja ljubav, on je tako duboko, iskreno i jako zaljubljen u Saru da i ja čitavim svojim bićem osjećam tu ljubav i tugu koju će uskoro osjetiti jer mu ona ne uzvraća ljubav.

Sara je cura koja nam se uvukla u sve pore života, Sara je cura s kojom će Tiji upisati malu školu i biti sam s njom u razredu, ona je cura s kojom će on ići u srednju školu, ona je cura s kojom će on upisati fax za motoriste, ona je cura s kojom će on nakon toga kupiti motore i avione i helikoptere pa će on biti pilot a ona njegova stjuardesa, ona je cura koju će on oženiti nakon što se njih dvoje presele u našu sobu a ja i T. u dnevni boravak, ona je cura kojoj ćemo mi kupiti televiziju za u sobu da ona i Tiji mogu gledati kad im se ne spava, ona je cura koja će zajedno s Tijiem hraniti bezbroj kornjači koje će staviti u veliku, novi akvarij u njihovoj sobi, ona je cura koja će mu jednom roditi 65 djece ili je možda najbolje dvoje ili iipak možda 9 a koji će se zvati M. i T. a i ovi drugi isto (ok, i ja već vrištim od smijeha), ona je ta cura, ta Sara koju moje dijete toliko voli da ne želi u vrtić u majici nijedne druge boje nego narančaste jer ga, ako obuče neku drugu boju neće prepoznati, ona je ta frajerica radi koje moje dijete ponovo voli vrtić i s radošću se budi ujutro jer joj svaki dan želi reći da ju voli ali nemože jer ga ona "ni ne pogleda"...

Netko mi je jednom rekao da Tiji ima "staru dušu" i da svim svojim bićem jednostavno osjeća.
Slažem se s tom tvrdnjom, što je stariji sve je emotivniji, nježniji, zaljubljiviji (heh, pitam se na koga ;) ) i sve više osjeća.

To dijete, moje dijete, ima 4 godine i 3 mjeseca i ni po čemu se naizgled ne razlikuje od ostalih dječaka koji imaju toliko godina.
Samo što, za razliku od njih, ljubi već 4 curu po redu (jedna je imala 19 godina molit ću lijepo rofl ), piše i čita sva slova, čita sve rečenice a piše samo one jednostavne (najčešće Tiji + Sara), rješava jednostavne matematičke zadatke (samo ne može prihvatiti da 1+1 nisu 11 nego 2), igra preko 10 igrica na kompjuteru koje zahtjevaju iznimnu brzinu i ono najbitnije, a ovo kaže tičerica a ne ja, najbolji je i najnapredniji sa najperfektnijim naglaskom u svojoj grupi na engleskom a bitna napomena je i da je tamo najmlađi (svi su stariji od 5 god.). Svakodnevno nas iznova oduševljava glađu za znanjem, pohvalama od teta u vrtiću, simpatijama prolaznika koje srdačno pozdravlja...
Da sam htjela da mi dijete bude savršeno, izgledao bi upravo ovakav.

Kada je on tako narastao, uozbiljio se, postao "pametan"?
Otkad to tako mala djeca tako jako vole, otkad to oni tako trezveno i realno razmišljaju?
Što to radimo tim novim generacijama da su s godinama sve ranije samostalni, zreli i tome slično?

Skoro sam se naglas upitala na koga je on to tako "bistar", kad sam s oduševljenjem shvatila da mi se ispunila jedna od najvećih trudničkih želja "bože ako te ima, neka ovo dijete bude lijepo na mamu a pametno na tatu".

Ja sam večeras debela s razlogom - srce mi je veliko i teško 15-ak kilacerek
A ovo opće nije hvalisanje, ja sam samo toliko preponosna u ovom trenu da to moram podijeliti s cijelim svijetom

- 01:21 - Prokomentiraj (25) - Zagrebi - #

5 stvari o meni koje vas zapravo opće ne zanimaju

16.01.2007., utorak

...ali obzirom da mi je moja draga prijateljica, Zen žena bacila rukavicu, pa...mogu je makar podignuti s poda :)

1. Najstrašnija stvar koje me i dan danas sram:
Sisala sam prst do svoje 17., prestala uslijed nošenja mobilnog aparatića za zube pa ga opet uvalila nazad u trudnoći. I danas mi se često omakne. Da stvar bude još gora, sisam oba prsta.

2. U osnovnoj školi sam često prigodom božićnih ili proslava za Valentinovo pjevala. Ne samo u zboru nego, isusedragi, solo. Sjećam se da sam jedne godine pjevala "can't take my eyes of you" a kasnije (ili prije) "mama" (ili kako se već zove, prastara je pjesma) od Danijele Martinović. Jučer sam našla i slike koje to potvrđuju a kada bi mi skener bio prištekan na komp, pokazala bih vam ih da blamaža bude potpuna.

Jedne godine sam čak i plesala u sklopu mladih rasplesanih amatera (ma ovaj naziv sam upravo izmislila), a ples je izveden na zvučnu podlogu "žuljaju me cipele" (dobro, slobodno umrite od smijeha). Ali to nije najgore što mi se moglo desiti, usred plesa, a plesali smo kao u kolu, vaša i naša BM je ni manje ni više nego upala u rupu iza pozornice a ostatak ekipe je zapeo obzirom da mi nisu htjeli pustiti ruke.

Ono čime se ponosim je da sam u sedmom razredu u zboru pjevala solo dionicu, refren "Ave Maria". To je bilo godinu dana prije nego što sam počela pušiti. Danas znam sasvim solidno otpjevati "tata kupi mi auto" i "konobu" - ali ovo potonje samo kad sam pijana.

3. Već dosta godina kontinuirano, nekoliko puta godišnje sanjam ista dva sna:
Prvi je o jednom stanju prekrasno plavo-zelene boje, znam sve prostorije i svaki komad namještaja napamet. Nije ništa posebno i da je moj vjerujem da bih pola toga srušila. Nikad nisam nigdje vidjela sličan stan ali nešto mi govori da mora imati veze s mojim brlogom. Mojim jednom - jer ovi do sad ne liče ni približno na ovog iz sna.
Drugi je san o jednoj plaži. Plaži na koju se dolazi iz jedne ulice ala one iz Harry Pottera, kroz jednu kuću. Čudno skroz ali jednom kad se prođe kroz ta "čarobna vrata", dolazi se do raja na zemlji. Plaža je blaženstvo, uvijek je skoro prazna, more je kristalno čisto i bistro a ja se u tom snu osjećam jednostavno savršeno. I začudo, uvijek plivam gola (hm?)...

4. Svi znaju da sam pasionirani horor fan i da vjerojatno ne postoji film iz tog žanra kojeg nisam gledala. Ali ono što ne znate je da sam "Ralje 1, 2, 3 i "osveta" gledala oko 200 puta. Kad smo već kog repetiranog gledanja filmova (a koji mi NIKAD ne dosade), popisu dodajem i "Čokoladu", no nju sam gledala samo stotinjak puta.

5. Iako sam nevjerojatno društveno biće koje ne može živjeti bez drugih ljudi (mnoštva drugih ljudi), san mi je imati farmu (10 km) daleko od civilizacije. Ta farma mora imati ooooogroman travljak odnosno livadu, iza toga šumu a pored svega toga potok ili rijeku. Ali ne bilo kakav potok/rijeku. Ta voda mora biti brza, mora imati glomazno kamenje po sredini i na dnu mora imati mali vodopad. Farma bi sadržavala slijedeće životinje:
-pse
-mačke
-kokoši
-koze
-ovce
-krave
-konje
Ah ti snovi...:D

Joj da, sad ja bacam rukavicu...
Hm....ne provjerava mi se tko je ovo već pisao pa ću odabrati 5 a oni nek rade što hoće...

Montero (Caimanverde)
Opaljena
Jazzie
Ane
Namu

- 23:32 - Prokomentiraj (10) - Zagrebi - #

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Moje rukotvorine
Prvu sam ogrlicu napravila još u školi, rastavivši noninu krunicu. Povezala sam je žicom od umjetnog cvijeća, a kopču sam napravila od stare naušnice. Tada se rodila ljubav između mene i žice, staklenih perli, umjetnog cvijeća, gline i plastelina. Nedavno je završena 100-ta ogrlica, a neke od meni najljepših su tu:
Fotografija: T.M. i M.M.















At Free games @ GameNest you will find tons of free online games thet you can play right in your browser: action games, arcade games, sports games, flash games, puzzles and more! No matter what kind of online games you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @ GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best and newest free online games . By no means do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or take credit for making that games. All the games on this web site are sole property of their creators and designers, we are only helping them sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content published in any game made available on this web site. Thank you very much for playing free games on Free games @ GameNest!

2004, 2005, 2006 © BigMamma - sva prava pridržana
www.mama-mami.com | www.eglasnik.com | www.cromma.com