Sinoć mi se prilikom editiranja razletio blog, a zatim mi je iscurilo vrijeme koje sam platio za Internet u hotelu. Prokleti idijoti, k vragu i njihovo lihvarstvo te debilna ideja da ne mogu online dodati još jedan sat na račun sobe, već moram ići na recepciju i gotovinom (koje nemam kod sebe) kupiti komad papira s passwordom. E pa, baš nisam htio!
Danas je novi dan, eto i novi tekst. Zadnji u ovom nizu.
Začuđujuć je odnos Ukrajinaca prema autima. Ako ste mislili da su Hrvati nacija bolesno opsjednuta limarijom, oni što moraju obavezno voziti auto kojeg si ne mogu priuštiti, niste zapravo vidjeli ništa dok ne vidite Kijev. U Ukrajini se, u usporedbi s ostatkom Europe, prodaje najviše luksuznih automobila po glavi stanovnika. Sve vrvi od Lexusa, suludih terenaca koji izgledaju kao šleperi, mercedesa koji izgledaju kao morski psi... Čovjek kojeg poznajem, a koji ne spada među nekakve bogatune, bez pol pardona si je kupio Jaguara. Njegovo objašnjenje je da ga Jaguar star dvije godine košta kao nova Octavia. Naime, zbog tako velikog prometa novi luksuzni auti u Ukrajini su nešto jeftiniji nego bilo gdje drrugdje. Zlobnici bi rekli da je to i zato što tamo završava većina auta pokradenih po Europi. Plus, nakon što se bogatuni zasite svojih igračaka, za dvije godine prodaju ih za trećinu cijene. E sad, netko bi rekao da niti održavanje takvih auta nije jeftino, ali tu se razvio čitav sloj lažnih ovlaštenih servisa, gdje je sve u pola cijene u odnosu na one prave. I tako, svi se ovje furaju kao Kerum.
Druga stvar, ovdje nema čistih auta. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam si kupio srebrni auto da se ne vidi da je prljav. No, ovo je suludo. Niti jedno jedino vozilo ne smiješ dotaknuti jer mu se boja ne razaznaje od blata. Ulaženje i izlaženje bez da se zasereš ne postoji. A tek unutra?! Po upravljačkoj ploči sve je smeđe, sjedala su crna, pod nogama blato. Taksiji su još i puno gori. Uđeš u Passata, u njemu smrdi po govnima, a sic je poderan pa sjediš na nekoj zmazanoj deci. Totalni nered.
Zato je ulazak u Austrianov avion zapravo značio ponovni korak nazad u civilizaciju. Koliko god da mi je bilo lijepo, sav taj silni nered i dezorganijacija počeli su me pomalo zamarati. Najradije bih zagrlio stijuardesu u crvenim štramplicama, glasnogovornicu nevjerojatno suhe Zaher torte i čistog vecea. Ako ništa drugo, po povratku iz Kijeva Zagreb izgleda kao mjesto savršenog reda, organizacije i urednosti. I kao vrlo, vrlo mali gradić.
|
