Kolega me malo prerano odbacio na aerodrom. Žurio je nekamo pa mu je bilo zgodno da me istrese i odjuri dalje. Nema veze, ima na aerodromu kafića. A imam i ja laptop. I posla. Ovaj put više neću predavati prtljagu na check-inu. Na protekla dva putovanja u Bukurešt su mi ostavili kofer u Beču prilikom presjedanja. Prvi put su gledali u mene suosjećajno kad sam se na sastanku, umjesto u odijelu, pojavio u pamučnoj majici dugih rukava. Drugi put s istim izgovorom izgledao sam kao budala. Sjećam se te večeri kada sam po drugi put u životu na aerodromu u Bukureštu 15 minuta gledao kako se vrti prazna traka za prtljagu - kako su samo bili ljubazni u Star Allianceu. Dali su mi neku "first aid" torbicu s osnovnim potrepštinama. Najviše me se dojmila četka za uvijanje kose. U 11 naveče u nepoznatom gradu puno bih više cijenio čiste gaće. Enivej, svoj kofer pokupio sam pri povratku u Zagreb, odlučan nikad više ne ponoviti ovo iskustvo.
Danas nas je do Beča odtandrkao neki minijaturni mlažnjak. Istina, u njegovoj unutrašnjosti morao sam skoro puziti jer je visina stropa bila oko 170, što znači da sam imao oko 30 centimetara viška s kojima nisam znao što bih, ali su mi zato ramena zapinjala između odjeljaka za prtljagu. Sreća što nisam klaustrofobičan. Ali šteta i što nisam prehlađen, jer je debelom brkatom djedu, s kojim sam se nježno pripijao na premalim sjedalima, opako smrdilo iz usta. Škrci iz Austriana dali su nam samo čaj i vodu. Baš me briga što je let samo pola sata, naplatli su ga kao da idem za Koalalumpur! Za te pare bih trebao dobiti pola praseta. I masažu od ovih curički koje skakuću okolo u crvenim štramplicama... No dobro, bar mogu promatrati curičke u crvenim štramplicama kako skakuću uokolo. I to je nešto.
Na letu do Bukurešta dobio sam dva čajna kolačića od Austriana. Mogu reći da su bili super. Kolačići. To jest, nisu bili niti u pola odvratni koliko sam očekivao. I crno vino, vrlo podnošljivo. Dan polako kreće ka podnošljivom. Ne treba meni puno... Ali s nostalgijom maštam o onim večerama u Novom sadu, gdje se Dunav lagano kotrlja, a dimljeni pa pečeni šaran klizi kroz potok vina. I rakija od marelice na kraju.
Snježni Bukurešt mi je, već na stepenicama, poželio dobrodošlicu raspalivši me po ušima s minus petnaest.
Sendvič i pivo u hotelu. Široki krevet. Znate da je ovdje sat vremena razlike? Večeras ću leći sat vremena ranije. Laku noć.
|
