Crna mica Hampovica je hotel s dvije zvjezdice, u selu Hampovica, negdje na pola magistralne ceste između Đurđevca i Bjelovara. Nula do dvadeset i četiri. To jest, mjesto gdje upravo pijem kavu. Izvrsnu kavu, mogu reći, kako i dolikuje birtiji u kojoj se zaustavljaju iskusni kamiondžije. I to je uglavnom to, što se tiče izvrsnih stvari na ovom mjestu.
Stari i razvaljeni stolci, tapicirani u nešto apšisalo, nekad svjetlo plavo a sada propaljeno cigaretama. Žuti stolnjaci, također propaljeni. Iz zvučnika Pejaković zaziva čerge, po zidovima uokvirene grafike naivaca. Ipak je ovo Podravina. Jeste li kad čuli lokalni dijalekt? Navodno da je to varijanta hrvatskog jezika... Naravno, iznad šanka grb RH. Također simbol nas naivaca. Po zidovima drvene obloge kakve su bile iznimno moderne prije tridesetak godina. Pločice na podu. Poker aparat u uglu. Starija punačka konobarica u crvenom džemperu. Ljubazna. Debele naočale, nekako me fiksira pogledom. Čini mi se da me baš i ne vidi. Ali kava odlična, rekoh.
Svoje živopisno ime Crna mica duguje činjenici da je nekad bila noćni klub. Noćni bar. Nisam to imao prilike vidjeti, ali navodno da je tu bilo djevojaka iz nama bratskih, istočnijih slavenskih država. I još svakakvih događanja. Znate već... No, i ti su dani prošli. Sada ovdje naveče lokalni krezubi kroneri cuclaju pivu. Najveće uzbuđenje u dugo vremena bilo je onomad kad je pripita ekipa, koja je u obližnjem vinogradu slavila momačko veče, upala s vaštrokom janjetine, svakom pijancu u ruku uvalila po komad, platila rundu i potom nastavila k obližnjem vatrogasnom domu.
Budete li prolazili ovom cestom, stanite u Crnoj mici. Makar samo zbog imena. Rijetko ćete gdje moći vidjeti ovako nadrealno mjesto. Plus, ve-ce je čist. A kava... Kava je stvarno dobra.
|
