Neki sam dan gledao dokumentarac o Kairu. To je grad za koji se ne zna točno koliko ga ljudi nastanjuje jer nema službene evidencije, popisa stanovnika, ili ne daj Bože prijave boravišta. Pretpostavlja se da je u pitanju od šesnaest do dvadeset milijuna stanovnika, naguranih uz piramide u Gizi i Sfingu, tako da se cijeloj gunguli pridružuje i ozbiljan broj turista. S druge strane, niti jedan segment gradske infrastrukture nije prilagođen populaciji. Pa tako niti odvoz smeća. A ako smećari ne funkcioniraju tamo gdje dvadeset milijuna ljudi, da prostite, kaki i prlja – to nikako nije dobro.
Tu na scenu stupaju Kršćani. U Egiptu su Kršćani po svojoj etničkoj pripadnosti Kopti, koji ni nakon arapskog i turskog osvajanja nisu prešli na Islam. Ti ljudi žive u zasebnim kvartovima, dijelom slamovima, ali dijelom i u zidanim zgradama, u koje dovlače hrpetine otpada i tamo ga razdvajaju. Plastiku stave na jednu hrpu, melju je i plastični prah prodaju u Kinu. Tamo se od nje rade igračke, koje potom mi kupujemo svojoj djeci. Metal, staklo, drvo... sve to nađe svoju svrhu. Čak i otpad od hrane bude iskorišten, budući da Kršćani (za razliku od većinskih Muslimana) drže svinje. Ako se sjećate, s obzirom da je Svinjska gripa tako nezgodno nazvana, u Egiptu su Koptima nedavno htjeli pobiti sve svinje pa je nastala frka.
Koliko god oni držali grad u životu svojim radom, kvartovi u kojima Kršćani žive su tiha jeza. Sve je zatrpano hrpama otpada, smrad je nevjerojatan, svinje trčkaraju uokolo... pravo čudo da ne pomru od neke zaraze. Čak su i ljudi smrdljivi. Bez obzira što se prije odlaska u Crkvu peru, ništa ne može s njih skinuti zadah u kojem žive.
Čemu cijela ova priča? Gledajući dokumentarac o tom gradu, kažu jedanaestom na Svijetu, košnici kultura, stjecištu turista, metropoli sagrađenoj na šest tisuća godina povijesti, pomislio sam da i Zagreb ima nešto po čemu Kairu može stati rame uz rame. I kod nas Kršćani kopaju po smeću.
Od tog Džele Hadžiselimovića se uvijek može nešto novog naučiti.
P.S. Baš sam uočio da mi puno ljudi na Blog dolazi sa Googla, i to na tekst o Lisabonu. Bilo mi je interesantno pa sam krenuo provjeriti i ukucao na Google "Lisabon". I eto mene, na prvoj stranici, negdje osmi link odozgo. Od ukupno petnaest milijuna... E, a da je u pitanju Loto ili neko drugo mjesto gdje se pare dijele, zasigurno ne bi mene dopalo.
|
