OVELIKO nježno BiĆeNcE

Zar nije čudno ovo vrijeme........Vrijeme kada bi svi trebali biti sretni i imati nekog uza se, nije bitno jel član obitelji, prijatelj, vaša velika ljubav, ili pak netko drugi bitno da je uz vas, nemožete nabrojati koliko je ljudi samo. To je zaista tužno...... Ma kakav god čovjek bio izvana, unutra je drugačije, koliko god bili hladni ili se pravite da ste nešto što niste, priznajte sami sebi kakvo je zapravo stanje, priznajte da se ponekad zasitite života u kojem živite ili s vremena na vrijeme osjećate usamljenost i prazninu. Ako priznate bit će vam lakše i moći ćete nešto poduzeti tako da u ovo vrijeme darivanja sebi osigurate najljepši dar. Nemojte past u depresiju ili biti tužni jer svakog čeka njegovo vijeme i tu usamljenost usmjerite u stvaranje i proživite sve ono što dosad niste
Ja upravo sjedim i nalazim se u svom svijetu, udaljenom od svega, možda je tako najbolje, a možda i nije.
Padam, padam, tonem duboko , ne znam gdje, nadam se na neko sretno mjesto u kojem ću i ja biti sretna.
Nestajem, odlazim i ostavljam sve u potrazi života, potrazi za boljim svijetom, boljim ljudima, jednostavno boljim, ostavljam vas sretne i nesretne i polako blijedim. Još malo i gotovo je........
Pitate se kako je ? Na to pitanje nemam odgovora.
Odlazim...... nestajem ........ nastajem........ DRUGDJE , SAMA............

Znam da nema puno čitaoca , ali ova mala priča bila je posvećena vama............