Zašto su oni koji su u krivu uvijek glasniji od onih koji su u pravu? Oni koji zastupaju neke nenormalne i radikalne stavove uvijek viču na sav glas: Imamo Hrvatsku! Imamo Srbiju! Imamo predsjednicu! Imamo ne znam što sve ne.
Zašto ne bi vikali IMAMO MOZAK I ZDRAV RAZUM? Vjerojatno zato što ga nemaju.
Oni koji se ne opterećuju nebitnim glupostima uvijek šute ili su eventualno glasni u anonimnosti ostavljajući komentare na društvenim mrežama, raznoraznim portalima i inim stranicama, ali i to rijetko.
Zar je bitno koje je vjere, nacionalnosti, boje, seksualne orijentacije jedan čovjek? Zar ne bismo svi trebali gledati samo na to kakav je netko čovjek? Zar su ratovi zaista potrebni? Zar su granice zaista bitne? Meni nisu. Vjerujem i da nisam jedina ali ne mogu vjerovati da ima dva, tri, pet puta više ljudi kojima to je bitno. Ratovi ako i moraju postojati bi se trebali voditi na nekom pustom otoku između loših i drugih loših ljudi. Voljela bih kada bi svi koji zagovaraju mržnju ratovali međusobno. Neka ratuju sami sa sobom, neka prestanu uvlačiti nevine i normalne ljude u svoje bolesnoće, neka umru svi skupa pa da nastavimo živjeti normalno svi mi, djeca ljubavi.