...:::BeSt FriENdS:::...

...:::ZAUVIJEK JEDNO:::....::::PRIJATELJI VJECNOSTI::::...

Evo bas smo sad bili na msn-u Alex,Mia,Noa, i Tamy...i shvatila sam koliko se mi volimo!
Jednostavno stvorene smo da bi bile najbolje prijatljice...Mogu samo Bogu zahvaljivat..covjece neki nemaju ni jednog pravog prijatelja...ja ih imam 6!!!!nas 6 mi smo ko jedno...da jedno smo,predobro se poznajemo...sta smo sve prosle skupa...niko nam ne moze oduzet ono sto mi imamo...Postoje prava,istinska prijateljstva..u kojima se prijatelji vole i sve...ali ovo nije tipicno najbolje prijateljstvo...ovo je cudo....Vjerujem u nase prijateljstvo i sigurna sam da se nikad necemo rastavit..I sad sam zivcana,vristala bi i ne znam sta ne...jer pisem ovaj post,a ono sto osjecam prema vama ne moze se opisat rijecima ni djelima...nicim...mozete jedino otvoriti moje srce.....i u njemu cete naci:Alex&Mia&Noa%Sara&Tamy%Petra&Pile....zauvijek....Ali kako odrastamo neke stvari se mjenjaju...a to ne smijemo dopustit,nista ne smije i nece stati izmedju nas...ja osobno cu se potrudit da se stvari vrate na mjesto kao nekada....Ej,volim vas...kako da to pokazem....volim vas ko roditelje...ko sestru....do neba i vise od toga...nema mjerila tome...hahah.,...kad se sjetim kad smo se upoznavale,kad se nismo voljele...ali s vremenom stvari su se mjenjale..i gledajte nas sad nerazdvojene smo....jednostavno mora da nas je sudbina spojila..i da smo to mi...najbolje frendice zauvijek...Dodje mi da odustanem od skole,od svega,bas svega i da vrijeme provodim samo s vama...jednostavno ne mogu naci rijeci...kojiima da opisem sve ovo prema vama...sve bi vas zagrlila i nikad vas ne bi pustila...kad malo bolje razmislim mi smo ko jedno...zamislite od malena smo zajedno..odrasle smo zajedno...prilagođavale se jedna drugoj...svađale i mirile..plakale i smijale...zajedno izlazile...zamislite koliko nas je zblizilo svako putovanje,svaka utakmica,svaki izlazak,svaki trening...svaki novi dan...svakim danom smo sve slicnije i sve bliskije...svakim danom se sve vise volimo....svaki dan nam nosi nove iozazove..nove prepreke koje sve zajedno skupa prelazimo...Hey,znate li samo...Koliko je lakse podnjeti poraz uz vas,koliko je lakse podnjeti ponizenje..jer znam da ce jedna od vas uvijek biti tu da me opet digne na noge....koliko je lakse plakati,jer znam da ce me jedna od vas tjesiti.....koliko je lakse vristati,jer znam da ce me jedna od vas slusati...koliko je lakse bjezati od svega,jer znam da ce jedna uvijek poci za mnom....koliko je lakse disati,jer znam da i vi disete sa mnom...koliko je lakse nadati se,jer znam da se nadate sa mnom...lakse je zivjeti jer imam vas...zivot mi cinite ljepsim i savrsenim...Neki bi rekli;volim sve vase mane i vrline....E,pa nije tako....ja ne volim vase mane...ja volim samo sve vase vrline....jer ja na vama ne vidim ni jednu manu!Za mene ste savrsene u svakom pogledu...Toliko vas volim za svaku od vas dala bi svoj zivot....da tako je bez beda...Dala bi svoj zivot da bi jedna od vas nastavila zivjeti ovo sto smo zajedno stvorile...ovo savrseno prijateljstvo u koje smo ulozile toliko godina i toliko truda...Dala bi zivot to nije sala..toliko vas volim...shvatite....Da nestane jedna od vas....nestao bi i dio mene nikad ne bi bila ista...nikad ta rana ne bi zacijelila....Sad nakon svega procitanog...stanite i razmislite ko su vam,pravi prijatelji....Prisjetite se sretnih i tuznih trenutaka....Da li bi mogle dopustit da izgubimo nesto ovakvo...ne,naravno da ne....Ovo prijateljstvo je jako..iz dana u dan sve jace...ali mi se jos vise trebamo trudit...jer postaje sve teze i teze...nismo vise klinke....Zato ako je sad malo jasnije koliko si znacimo...ne smijemo dopustit da se ista promjeni...!I jos toliko toga zelim napisat...ali ne znam sta vise...trebalo bi 3 dana da sve napisem...sad bi htjela da ste sve pored mene da se zagrlimo i ne pustamo....previse vas volim vise od svog zivota....mislim da vam je otprilike jasno ko je napisao ovaj post....pa eto ne znam sta da jos kazem...sjetite se mog govora u Zadru,u sobi od mene,Pileta i Sare....eto sretna sam sto imam takvu ekipu ko sto ste vi....i nakon svega samo vas molim da malo razmislite o svemu sto smo prosle skupa...

VOLIM VAS,VOLIM VAS,VOLIM VAS!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!




Severina-Prijateljice...::

Azurno nebo,
čekam na zoru..
Pet,šest mladih golubica,
nasmješena su im lica..
I poslje mnogo godina,
u mome nježnom srcu draga sličica...

Zajedno smo momke gledale,
zajedno po rivi šetale....
Pravile se da smo važne,
a da smo pametne i sanžne...
Sanjale smo zemlje daleke...

Hej ljepotice,moja prijateljice,
gdje su naši snovi ostali...
Hej ma sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti...

Djevojčice žene postale,
neke su se skoro udale...
Ja još čekam azurne zore,
ma ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje...

Hej ljepotice,moja prijateljice,
gdje su naši snovi ostali...
Hej ma sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
svaka svome jugu odleti........