bezuvjetnaljubav
20.02.2008., srijeda
Moj djed!
|
Da sam bar znao sto je iza zivota da nije smrt nego ljepota. Da sam prije spoznao sta se tu krije i da lose nista nije. U takvom neznanju sam zivio prije sve dok nisam vidio svog djeda mrtvog kako se smije. Dosao mi je u san prve noci nakon pogreba da se samnom oprosti kako treba. Nisam jos ni danas siguran dal je bio java ili san znam samo da sam o njemu razmisljao svaki dan. Nakon toga mi je dusa mirnija bila jer sam ga volio i za njega sam se bogu molio. Bilo mi je tesko i jako sam plakao i tuzan bio sve dok mi dosao nije, dok ga nisam usnio. Objasnio mi je kako mu je ljepo i kako nista ne boli samo da mu svi nedostajemo jer nas sve voli. Kapnula mu tada suza niz lice nekako mladje nego prije poljubi me i pocne krisom da se smije. Reci baki da ju cekam sa buketom cvjeca da mi je dobro neka ne pali vise svjeca. Djed ni mrtav se promjenio nije prica viceve, smjeska se a suze lije. I tada kaze djete moje zivi sretno i dugo u miru polako isceznu poput malog svjetla u nebeskom viru. Hvala ti djede moj sto si mi dosao u snove moje da te vidim nasmijanog i da me uzmes u narucje svoje. Najvise na svjetu sam volio i volim djeda svog a sad je on gore ceka baku s cvjecem, tamo gdje je Bog! |