bez krinke

srijeda, 15.08.2007.

Predodžba života

Dal` svejedno je sada jesmo li djeca ili ljudi,
U ovoj nevidljivoj masi od života.
Dok patnja i bol je sve što se nudi;
Crni oblak dima,forsirana ljepota.

I što če mi sada sva ova lica
Gorka i mutna,puna težine
I oči u kojima rađa se klica
Sebičnosti i manjine.

Nek vrijeme stane kao na slici,
Ako je ovo predodžba života..
Kap vrijednosti u misli besmislici,
Koja prečesto zove se dobrota.

Prekrivenih vjeđa u ovoj priči se hoda
To osječam dok brojim u sebi,
U tom slatkom mraku ljudskoga roda
Iz sobe u sobu,al` pružam ruku tebi...

Daj dođi kao princ na bijelom konju,
Baš onako kako pričaju majke,
I odvedi me u zemlju neku svoju
Na vrhunac neba,u najslađi dio bajke.

I spasi me od tuge i nemoći,
Od prevara velikih što sitnima se čine,
Spasime od nikakve želje i bespomoći,
Od ove beskrajne noči i tmine.

Spasi me od ove malenkosti duše,
Od strahova i sumnji u očima ljudi,
Oni su sada vjetar što ruši i puše,
Odaj me poljubi.O daj me probudi.

Izvedime iz ove predodžbe života
Gdje patnja i bol je sve što se nudi.
Sad gledaš me dok spavam,ja tvoja sam ljepota,
O daj me poljubi o daj me probudi.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv