26.07.2006., srijeda
Mladiću moj
|
Pocetak dana je prosao jadno kao i svaki drugi...opet sve isto...bas jadno.... dobro dan je prolazi vrlo sporo i cekao sam konacno navecer...i docekao...i sta se zbilo??? isli smo se đirat sa ediem i njegovim autom...prvo smo isli do drage,nije bilo nikoga i sjetili se da bi mogli do brseča...da da vrlo pametno od nas...i mi jako optimistićni krenuli prema brseču...vozimo se mi 110 Km/H i pretice on sve aute,a u autu svirao Buugi-woogi....i na jednoj velikoj ravnici dolazi iz drugog smjera neki mađar da on nama duga svjetla,i odmah nama sine da nam je dao znak da je tamo murija...edi brze bolje stane sastrane na neki pjesak i naglo zakoći...sve se zaprasilo i nisi vidio nista,poceli smo se okretat u pjesku i okrenuli i brze bolje prema lovranu...tako je bilo to...kad smo stigli na mul(trebalo nam je 4 minute) je isao opet vratit auto tamo di je bio...ali zajeb netko je odgurao vazu i parkirao...majku li mu...dobro...jos smo isli dir do dobreća,pa kasnije sa tinotom do drage...vratili smo se skoro mrtvi nazad ali sve je to zaljude.... gledamo se |
