Put nas je vodio do Gafse ( Kapse).Usputna stanica na putu za TOZEUR.Grad usred nicega,malen,prasnjav i neupecatljiv.Rekli su nam da se Gafsa spominje 10.000 godina prije Krista, kao gradsko srediste.Nicim me nije privukla, za kratkog zadrzavanja, meni je ostala u sjecanju kao prljav i turoban grad...
TOZEUR..(Tuzer)
PUSTINJSKA RUZA.....(DESERT ROSE...by Sting)
U TOZEURU smo odsjeli u hotelu KSAR EL JERID,odlican hotel izvanredne arhitekture, prepun najraznobojnijih bugenvilija, s bazenom u unutarnjem
dvoristu.Sam grad je poznat po specificnoj arhitekturi koja ga izdvaja od ostalih gradova.U gradnji koriste zute cigle ( kao dekoraciju) s raznim
uzorcima.Jednom rjecju prelijepo i interesantno.Tozeur je nekada bio stjeciste karavana, koje su dolazile iz Sahare i nastavljale prema sjeveru Tunisa.
Ksar El Jerid...Tozeur
By night....unutrasnji dio dvorista i bazen
A tako izgleda danju...idealno mjesto za predah nakon obilaska oaza...
Hotel Ksar El Jerid....
Pojam oaze svodio mi se na nekakvo jezerce i nekolicinu palmi. Ali dolaskom u Tozuer, shvatila sam zabludu. Oaze nastaju oko izvora vode u pustinji(koji
su najcesce topli izvori, odlicni za kupanje) pa je ova "mala" oaza brojila oko 200.000 palmi.Sam Tozeur srediste je oaze s 20 zaseoka i 196 izvora vode.
Palmi kao u prici, a tek datula...kazu da je svjetski poznat po datulama DEGLET NOUR (prst svjetlosti).Slijedece jutro spremali smo se na prvi susret s pustinjom i planinskim oazama,a u samoj blizini nalazi se i Alzirska granica.
Prvi susret s devama ( na slobodi)....
A onda smo im se priblizili....
Dogovor je bio da s jeep-ovima idemo do Chebike,Temerze i Re de Yeff-a.
Nas vodic ujedno i vozac bio je simpaticni Berber, AMORI.
Amori...nas vodic i vozac
Priznajem, uzbudjenje mi je raslo na pomisao da price o fatamorgani vise nece biti samo price,vec dozivljeno iskustvo,kao i odlazak na pjescane dine.Nas Amori je bio jedno od najljepsih iskustava u Tunisu. Drag i simpatican, spreman na salu, uvjek susretljiv a najvise od svega svoj avanturisticki duh prenio je u tren oko i na nas...bili smo spremni pristati na svaki njegov prijedlog bez razmisljanja.
Odjeven u tipicno berbersku odjecu,s pletenom vunenom kapom na glavi a u jeep-u se slusao Bob Marley...
Amori i Bob Marley....
Vozili smo se cestom kroz pustinju i odlucili sici i voziti po dinama. Za to treba znanje i iskustvo...Kakve uzbrdice i nizbrdice,da ostanete bez daha.
Dine....
Penjanje po dinama ponekad je bilo izvedivo tek iz 2-3 pokusaja, mjenjajuci kut penjanja, da ne spominjem osjecaj kada dodjete do pred sam vrh ali
nema naprijed a pri tome imate osjecaj da ce se Jeep prevrnuti na krov unatrag....ufff...
Odrzali smo pravi mali rally medju dinama,sto je cudan osjeca, jer za trenutak izgubite iz vida drugi jeep, da bi se slijedeceg trenutka stvorio negdje s nase lijve ili desne strane.Pa tko ce prije do vrha dine ili spustanje unatrag s tog istog vrha....zadovoljstvo pomijesano sa strahom...
Sama setnja po dinama,propadanje u pijesak neobicno su i nesvakidasnje iskustvo.
Valjalo je probat malo....
Uzalud sav trud....pjesaka je bilo posvuda
Pijesak nije zrnat, kako sam ocekivala, vec fina prasina lijepe zuckaste boje.
Ulazi vam u svaku poru, svaki kutak odjece.Trudila sam se ne upasti do "grla",ni ne sluteci da ce mi narednih dana pjesak postati cjelodnevni pratioc.
Mogla sam se zakleti da u daljini vidim obrise grada s jezerom(vodom) ispred njega...ali kako bi se priblizavali shvatilla bi kako ,i se ipak samo pricinjavalo....
Tko ce prije do oaze.....
Palme svuda oko nas...
Cim smo dosli u Tozeur, znala sam, ovo je jedan sasvim drugi svijet, meni potpuno stran i nepoznat....miris avanture u zraku, neka cudna ljepota krajolika, ljudi....ali tek je slijedilo otkrivanje carolije....zvane Sahara...
|