Noć. 23.30. Vani pada snijeg. Kucanje. Otvaram vrata. "Nisam te očekivala", jedva sam promrmljala kroz zube trudeći se da ne primijeti da mi je donja vilica pala na pod od čuđenja što ga vidim. "Bio sam tu blizu, znam da me želiš vidjeti i zato sam tu". Nisam bila spremna na ovakvo iznenađenje, pa je sve skupa bilo slađe nego prvi puta kada sam ga vidjela na vratima svoga stana.
Upoznala sam ga na vrlo čudan način, u dućanu, na blagajni. Trpala sam taj utorak navečer nervozno stvari u košaricu gledajući kako da prođem ispod 5 artikala, jer ću tako brže izaći kroz "brzu" blagajnu. On je hodao za mnom i smijao se, gledajući kako stvari stavljam u košaru i istrpavam ih iz nje već na slijedećem koraku. Smijao se mom načinu da prođem sa što manje toga što mi i nije baš uspijevalo. Kad me konačno sustigao na polici sa tjesteninom, pitao je: “Da li postoji išta što radiš polako u svom životu i kuda se uopće toliko žuriš?“. Bilo mi je neugodno, zapravo tko je on da me pita takve stvari, iako sam uz napor uspjela navući osmjeh broj 56 i odgovoriti mu da ne postoji odgovor na njegovo pitanje, odnosno da ga barem ja još uvijek ne znam. Pitao je kome kuham te špagete s tim sirotim namirnicama, te mogu li ikoga uopće hraniti s toliko malo stvari koje sam kupila. Ok, ovo je me je već ozbiljno zabrinulo, jer nisam mislila da se tako loše hranim, iako je to očito vidljivo na kilometre. „Što predlažeš?“. „Ja ću kuhati večeras za tebe a ti ćeš pojesti nešto normalno, vjerojatno prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci“, što je bilo i više nego istinito. E pa sad me razoružao do kraja, mene koju je inače vrlo teško ostaviti bez teksta i osobu koja ne pada na ulete i ne prihvaća ljude na prvu loptu. No mislila sam si kad već hoće, neka ga, ionako nemam drugog posla danas, yoga mi je tek sutra. Kupili mi te stvari, bogme se nakupilo 3 vrećice koječega s tim da 2/3 stvari ne bi nikada sama kupila. On ima auto. Ja ga još nemam niti mi ga treba. Strpali smo se u njega i odvezli se k njemu. Da, k njemu. Nije ni pitao kamo idemo, samo je šutke odvezao auto u pravcu suprotnom od moje kuće. Nisam pitala, nije mi ni bilo važno, pristala sam na ovu igru i nema smisla postavljati glupa pitanja. Stan mu je prekrasan. Prevelik za moj ukus samca, nepraktičan za održavanje jedne osobe, ali tko zna zašto je baš takav. „Ognjen“, u jednom je trenutku rekao, „mogao sam doduše i ranije reći ti svoje ime, ali sam zaboravio na to“. „xxxxx“ sam jedva prozborila, odnosno promrmljala, jer ono što sam izrekla nije ličilo na ime nego više na dječje grgljanje. Nasmijao se. I ja sam se nasmijala i ponovila mu ime, ovaj puta razgovijetno…
...On je pričao o sebi, o vremenu kad je bio mlađi nego što je danas. Prvo što je rekao je bilo da je rastavljen (zanimljivo je biti rastavljen sa 28 godina?!), da ima sina i da je pogriješio što se uopće ženio. „Priča kao i svaka druga“, pomislila sam i u isti tren se ugrizla za usnu. Opet donosim glupe zaključke bez da sam odslušala priču do kraja. Pustila sam ga da priča, uspela se kako bi sjela na nešto zvano radna ploha, valjda, usred njegove kuhinje. Dok je on gulio povrće i pripremao meso za bolonjez, promatrala sam njegove ruke i duge prste kako se igraju nožem za guljenje krumpira. Bio mi je tako sladak u crvenoj pregači sa srčekima, koju mu je poklonila mama (to je bilo posebno smiješno za čuti), da sam morala nešto napraviti ne bi li ga namamila bliže k sebi. Odglumila sam da ssam se zagrcnula i u djeliću sekunde stvorio se pokraj mene, unezvjeren mojim savršenim davljenjem u gutljaju pepsija. U cijeloj toj strci koju sam prouzročila, uhvatila sam trenutak i zaustavila ga, licem ravno prema sebi. Pitala sam ga: “Voliš li se ljubiti'“.“Da“. „Onda je ovaj poljubac koji ćeš sada okusiti nešto posebno. Nije nalik ni jednom tvom poljupcu ikada, niti će se ikada više takav ponoviti“ netko ili nešto je izgovorilo iz mojih usta. Obuhvatila sam njegovo lice dlanovima ruku, zaklopila mu oči, samo malo nagnula mu glavu na lijevu stranu i spustila svoje usne na njegove. Nježno i lagano sam prelazila vršcima usnica preko njegovih ne dozvoljavajući mu da otvori usta ili da bilo što proba uzvratiti. Ljubila sam njegovo lice zatvorenih očiju, upijajući mirise njegove kože, uživajući u svakom milimetru njegovog glatkog lica. Nije se branio, nije ni pokušao, meni je ovo bio poljubac života na jednom kuhinjskom radnom stolu. Da nije počelo gorjeti sve ono što se kuhalo za večeru, vjerojatno ovaj poljubac ne bi nikada završio…
"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto" - Elizabeth David
Opis bloga
Moje privatno igralište za umne devijacije. Za posljedice čitanja ne odgovaram, ovo je moje mjesto, moj kutak, moja rupa i samo ja imam pravo na tekstove objavljene na ovom blogu.
Novi dizajn osmislila ja sama... ako kome treba dizajn, nek se javi mailom... ponuda se odnosi samo na meni drage ljude koji me čitaju!
TODO lista:
- skinuti nešto kila ako Bog da! A ako ne, onda neka učini da su mi svi prijatelji debeli! :-)
- skinuti nekog slatkog dječaka (piletina je piletina )
Copyrigths by B. 2007. zabranjeno prenašanje tekstova bez mojeg odobrenja!
I neka ostane za sve generacije blogovaca pjesma slavne tete Velvet o palačinkama jendog petka 21.9.2007:
PALAČINKIJADA
U jednoj ulici, na kraju puta
Bezazleno đevojče povazdan luta.
Od ruba do ruba, često je vide
s gajbama pive kući ide.
Mačak joj, Frodo, kroz prozor bježi
kad psiho-Bezazlena na njeg zareži.
(hihihi)
Jednoga dana, čudnog li čuda
Bezze si dade velikog... truda.
Misleć ko Baltazar, na pamet joj palo
na palačinke blogere pozvati malo.
Napekla Bezze hrpu cijelu
da vidi konačno blogere na djelu
Palačinki bilo vrsta raznih
- mit votka, šljivovica, travarica, kruškovača, višnjevac, viljamovka, und ohne pekmez, nutella und so weiter
(pivu s početka čuva ljubomorno za sebe) nikako praznih.
Kad su se blogeri opuštati stali
Klonz jaukne bolno kak mu je mali.
Lazanje miška u guzu voli
Dan sanjari o vojsci - kad su se kupali goli.
Shvati Bastard - Nastranu šala!!
Ovo je klopka! Baš sam budala!-
Odluči mudro odšutjet priču
o analnim kuglicama i dečkima u klinču.
Milojka shvati u svojoj tuzi
zašto njen dragi želi po guzi.
Zašto "bigstronggay" stranice traži
zašto mu big bradr postao draži.
DoKoske, Bezz i ja shvatismo čudom
da muški u biti pate za udom!!!
Da sami sebi fellatio žele!
Kobase svih vrsta gutaju cijele!
Lazanje uzme stvar u svoje ruke
riješiti Klonza njegove muke.
I tako smo, eto, na kraju balade
dobili novi par gay parade.
Dodaje KLonZ:
Ali o vel ništa čuli nismo
pravila se fina nije joj bas mjesto
Ali ipak zborom posumnjaše muški
Da tu ipak nešto, možda malo smudi
Oči joj sjaje, pogled joj grize
kurac joj očito stran bas i nije
Strašno se mreška kad čuje koješta
Kuglice, dildo... pomisli smjesta.
Vrijedna je bari, bavi se lovom
Samo te hulje neće po njenom
zato se buni, protestno viče
Al zle hulje sredit moći neće
A onda nadopisuje i Vol u kupusu:
Moja guza je djeva fina
grije se pokraj toplog kamina
zločko klonz je dirao nije
to samo draga vel brije
kada udahnem svježi zrak
vidim vel na licu zlobni znak
milojka voli kurac ko meri
znam ja imam na kameri
stoga ne po stupu inje lizati
jel ćemo na jutub svašta dizati
bila je borba da se vel snimi
a nije ružna ko prištava mimi
Na kraju dodaje i DanZaMetak:
Danza je mislio i mislio,
ne bi l' pjesnički odgovor smislio.
Ali kako ne čita puno knjiga,
ništa smislio nije, jebiga.
Mlada damo, zvijezdo sjajna,
pjesma ti je genijalna.
p.s.
I još na kraju, ovo ti velim,
za palačinke ja sam, trbuhom cijelim.
p.p.s.
rima je ovo,
bez glave i repa,
zaobiđimo je
izdaleka ;-p
(piletina je piletina 
)