utorak, 05.06.2012.

Zaboravi je...

Ostat ce ne pragu sideci
ruku prikrizenih, pogleda
izgubljenog, lica uplakanog.
A ti prolaznice ne okrici se
ne gledaj to njeno tuzno lice.
Produzi svoj put, korak po korak,
nekomu kilometri su previse.
Ne okrici se jer shvatit tu bol
ne mozes. Bori se sobom ,tebi
mozda poznato nije.I zato ne
gledaj to njeno uplakono lice.Produzi
dalje svoj put i ne pitaj se...
I muziku u prolazu sta cujes,
ne pragu sideci, ruku prikrizenih
pogleda izgubljenog moli te
zaboravi je..

- 18:28 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.06.2012.

Vrata ..

U par puta pokuca si na
vrata njena. Znala ih je otvorit
vrata bila su lagana. Nasmijana
sigurna u sebe, otvorila bi ih
sirom da bi te pozdravila.
Ali nije vise sve isto, ta vrata
sad postala su od zeljeza za
otvorit tako teska.
A ti to neznas..
Za to te moli nemoj vise pokucat
na ta vrata zeljezna, tako teska.
Ako ih otvori na njenom licu
nema vise onog veselog osmjeha,
ni snage da bi otvorila ta vrata
zeljezna , tako teska.
Zatvorila je kao i srce svoje, uzalud
su kucanja na ta vrata i vrata srca
njena.Nikom vise nikada njena vrata
zauvjek su zatvorena postala od
zeljeza i tako teska...!!

- 11:33 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2012.

Da ti ispricam ...

Zovem te, oprosti nisam
znala da nisi spava nocas.
Zovem te da ti ispricam
moj san, nevolim ga, ali
morat ti rec da je cuvas
ovi dana.
Oprosti sta sam te probudila
u moj san ona je dosla, borila
sam se godinama da svatim
sta zelim mi reci.
Sad znam ona je tu da ublazi
svaku bol.A strah me ovoga sna.
Nastavi uz svog andela mirno
spavat.Nazvat cu te kasnije
da ti ispricam moj san ..!!

- 13:44 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.06.2012.

Ne reci nista ..

Naj lipse se rijeci pisu na
komadu iskidanog papira.
Spontana ruka samo cebrka
rijeci padaju kao munja sa neba.
I opet nista ne razumim, pobrkane
misli dok srce ruku nosi.A ti ne reci
nista.
Naj lipse se rijeci pisu na
komadu iskidanog papira.
Dok na stolu zguzvana ,iskidan,
avionska karta, planovi i kilometri
se gubu , razmisljam kako
sibicom da zapalim sve.
Preteski su kilometri o njima
samo sanjali smo mi.
Naj ljepse se rijeci pisu na
komadu iskidanog
papira , gdje ni nade ni mjesta vise
nema.