ste se ikada pitali koja je svrha života?ja se pitam svaki dan!toliko bi stvari promjenila u nadi da će biti bolje a nažalost to nikad neću moći znati jer vrijeme ne mogu promjeniti makar bi ja to htjela.svaki jebeni dan razmišljam o njoj makar se bojim priznat,teško mi je samoj sebi priznati makar shvačam istinu.svuda oko mene je,traži me a upočatku sam ja tražila nju.tužno za reći!još nisam ni punoljetna a več sam ovisna možda su svi imalipravo o meni ali kako ću si sad pomoći kad ja bez nje ne funkciniram.i umjesto da pokušam sama sebi pomoći ja još višezaglavim a bojim se priznati jer sam obična pička!!!!!neke stvari protiv kojih sam uvijek bila sam probala.što je najtužnije vjerojatno ću probati opet ali u trenutku kad mi život stane,tj.pred sam kraj a to će biti jako brzo jer ja ne mogu više postala sam nešto posve drugo i to samo preko zajebancije.kaže se na greškama se uči ali ja neču uspjeti naučiti na svojoj...
tužno!
žao mi je sad kad sam zarokana ko krava i shvačam,ali kad se skuliram opet će mi se vrtit isti film po glavi...di je?kad ću?koliko još?kako?
koja pitanja?koliko pitanja te ta okrutna i glupa bol.
ovisnost je mana a ja nažalost tu manu imam!