Ni sama ne znam kako sam docekala jutro jer sam bilo toliko uzbudjena u vezi svog prvog posta, za koji se nadam da ce mi donijeti srece i napredka.

Naime, nisam odoba koja zna odrzati sebi obecanje, dok drugima to radi sa zadovoljstvom... nisam neko od koga se moze ocekivati da ce ovaj blog raditi punom parom, ali cu se ovaj put stvarno potruditi da ne iznevjerim samu sebe. Zasto da ne... strast za pisanje mi je velika, pa zasto onda ne bih iskoristila shansu koja mi se pruza, da spojim ugodno s korisnim :)

Surfajuci netom, trazeci savrsene dijete za nekoga ko neizmjerno voli da jede i da su mu usta vazda puna, ne dajuci stomaku bogdu odushka, trazeci savjete kako da istrajem u svojoj odluci da se promijenim, nabasala sam na blogove gdje djevojke sebe nazivaju Letiricama. Sudeci po mojoj licnoj procjeni, to su djevojek koje imaju slicne ciljeve, da se rijese ogromnog broja na vagi pruzajuci jedna drugoj veliku podrsku. To je upravo ono sta je i meni potrebno. Taj neko s kim cu dijeliti ovo svoje iskustvo, jer na kraju krajeva, sve je lakshe u dvoje :)
____________________________________________________________
Mozda ce zvucati malo ocajno, ali da budem iskrena i jesam ocajna... pozivam svakoga ko zeli da mi se pridruzi u ovom velikom poduhvatu, da mi se pridruzi...
____________________________________________________________

Sta je to zbog cega se mrzim vecinu svog vremena ??

Cinjenica da zelim da smrsam, da imam toliko dobrih razloga, da krenem i onda se nazderem u toj kolicini da jedva mogu da se ustanem sa stolice :(

Tuzno je sto znam kako rijesiti ovaj problem, ali nisam dovoljno jaka niti samopouzdana i to je ono na cemu jos zelim da poradim. Zivot je sranje bez tg dvoje. Potrebno je imati moc reci si da je DOSTA!!! Zelim smrsati, zelim biti tanjushna, a ne mogu da se zaustavim kad je hrana u krugu od 10 metara oko mene :(

____________________________________________________________

Eh pa mogu vam reci da postoji jedna druga taktika za rjesavanje tog problema, koja ti pomaze da zamaskiras svoju nesigurnost u sebe, a vjerujem da ce se vremenom sigurnost sama usaditi u tebe, jer radeci neke stvari konstantno one postaju do tebe. Doduse, nisam sigurna koliko moze pomoci onima koji nisu bas predani vjeri, ali onima koje je strah Boga, djeluje. Provjereno!

Zakuni se da ces nesto uraditi... zakuni se necim sebi najsvetijim na svijetu, pa hajd onda stisni i ne ispuni obecanje !!!!

Upravo sam se tako i nakanila sinoc da odem na trcanje. Znam da drugacije ne bih, jer bi uvijek nasla neki izgovor. I drago mi je zbog toga... vec se osjecam puno bolje. Znaci, prosao je tek dan a vec osjecam neku dozu srece sto vodim brigu o sebi, svom tijelu.

So, here we go NicoLLe <3