...just you and me...
utorak, 18.07.2006.
...i dok je vrijeme presavrseno-more toplo, sunce przi, i ljudi hodaju okolo sa smijeskom, ja sjedim na plazi i citam biografiju jima morrisona, a kako se mrzim przit na suncu sjedim ispod suncobrana kojeg vjetar svaki cas baca na pod. i dojadi mi sve to-slusat dosadne svabe kak se svadjaju i malu djecu kak vriste. odem doma. kako mi je kuca jako daleko od plaze morala sam propjesacit 'cak' 10 metara, (ili manje) da sjednem na svoju terasu, u hlad, i u miru citam o ful problematicnom djetinjstvu jadnog nam jima. i blizi se vrijeme kad svi normalni ljudi izlaze van. pa tako odlucim i ja. i moja draga sestrica povede mene van. bile smo na free koncertu grupe imenom KRUG (kako ironicno), koji su svirali predobru muziku (doorse, azru, rolling stonese .....) i upoznala me s dost ljudi koji me se sjecaju dok sam bila mala curica. sta je najgore toliko sam se smijala s tim ljudima. bas su bolesni, ali fora. s tim da sam dobila ponudu od jednog lika, da si izaberem bilo kojeg decka, da ce mi on sredit kog god hocu. ali vecina tih krepila mojih godina su oni pravi primitivni dalmatinci. jej. tako ni da sam htjela (a nisam htjela), nebi imala kog izabrat. isle smo i na otvaranje novog birca, a kad tamo za sankom - 'upaljac'-lik koji je proslo ljeto kad je kikica bila kod mene prosao pokraj nekih 20-ak ljudi od kojih je barem pola pusilo da bi dosao do kikice i zatrazio ju upaljac, iako ona nije imala nikakvu pljugicu u ruci. pogledam ja njega, poznat mi. pogleda on mene zacudjen. pogledam ja opet njega i skoro se opalim smijat. napokon mi dolaze frendice iz zga i doci ce ifa, pa ce nam biti dobro... nadam se:) ma bit ce...
ponedjeljak, 03.07.2006.
danas je umro... usao je u kadu. i sto se kasnije dogodilo,nikad necemo doznat. da li je stvarno dozivio srcani udar, ili se predozirao ili.... ta tajna ce ostati s njim, na groblju pere lachaise u parizu. na prekrasnom grobu, kojeg svake godine posjecuje tisucu fanova. jednog dana bi tako zeljela otici tamo, zapaliti svijecu i ostaviti ruzu na grobu covijeka koji je promijenio zivote mnogim ljudima, pa i meni. jim morrison. one and only. slusam pjesme doorsa u bilo kojoj situaciji. tuna, sretna... uvijek se nadje pjesma koja je pase za bilo koji trenutak! nije bas zivio neki uzorni zivot. ubijao se u alkoholu i drogama. nije bio tipicni uzor. ali njegove pjesme. tekstovi njegovih pjesama... to je rijetkost. i to mislim prvenstveno na njegovu poeziju. tko nije citao njegovu poeziju nemoze suditi o tome da li je on bio dobar pisac ili ne... i glas. njegov glas me odusevljava.... c'mon, c'mon now touch me baby...
