Beštijičine mudre misli https://blog.dnevnik.hr/bestijica

četvrtak, 20.10.2005.

Hommage The Mački (iako nije mrtva!)

Vrijeme radnje: kolovoz 2005.

Akteri: Ucviljena i Moja Bešćutna Malenkost.

Stisla me dosada u Zagrebu i zovem ja nju na mob: "Eeej, što radiš? Kako je na Silbi?"

"Divota božja, uživam ka sretno prase... Evo sidim ispod stabla i mazim macu."

Muk s moje strane... "Mooolim?!"

"Pa mazim macu, jebote!", začuđeno će ona.

"Čuj nju: mazi macu! Da te ne znam, mislila bih da si prava perverznjakuša, hahahahahhahha..."



...

Vrati se doma, Mujso, jebote! Obećavam da te više nikad neću gurat od sebe kad dođem u goste. Ok, ok, nije da ću te navlačiti i maziti, ali te neću ignorirati i gurkati nogom. Neću, časna pionirska! Evo, čak ću ti dopustiti da ležiš na mojoj narančastoj torbi. Oću!

U ovoj luci nalazi se većina mojih slova.
Svašta se tu nađe: skrivenih riječi, predirektnih poruka, slovkastih štrajkova, loše prevedenih misli.

Povremeno dočekam mirno more i dobar vjetar u jedra te uhvatim pravac - otvoreno more. Pa kako Bog da.

S vremena na vrijeme sjeti se netko ispostaviti mi račun.
Za ono što je bilo i za ono što mi tek slijedi.

Ako si i ti taj netko, navrati do bestijica@gmail.com, tamo ponekad skoknem na kavu.
Volim gorču. I s malo mlijeka.
Vodi računa o tome - ne uljepšavaj i nastoj ne razvodniti priču.