Ja sam tiha. Mirna. I stvarno nisam glasna. Nisam. Odnosno, najtiša sam u obitelji. Aha. Najmanje govorim. Ne vjerujete mi? Slušaj 'vamo što se dogodilo!
Protječe mirna večer u mom stanu. Na pansionu kod mene je i Fibra. U tijeku je njezin monolog. Prozori otvoreni. Ona pokušava kuhati i nešto mi priča dok ja dokono ležim na kauču u sobi i gledam TV.
Iznenada mi stiže SMS sadržaja: "Ajme kako ti se sestra čuje." Skalich ga šalje.
Upitnici iznad moje glave.
Izađem na balkon, a u mraku ispod balkona razabirem mušku siluetu kako mi maše sa bljeskom mobitela (albatros ramena, ljudi moji, inače s ove visine ne bih znala ni da mi mačka maše!).
"Aaa, Skalichu, to si ti, majke ti..."
"Jebalo majku, pa jel možete vas dvije tiše! Čujem vas skroz do prizemlja."
"A čuje nas se, a?"
"Ma reci sestri da samo za tz pojača jer ovako moram samo malo napeti uši, samo malo da čujem jasno ko dan o čemu priča."
"Fibrooo, aj pojačaj malo svoju dernjavu..."
"Šta ti sad oćeš? Šta dernjavu? Koju dernjavu, tko se dere?", bijesno ona izlazi na balkon, a predmnijevam da je se čuje do Samobora.
"Ma samo malo pojačaj, evo, kao ovo što je bilo dok si izlazila na balkon", smije se Skalich.
"Lipo, bogme, dobro da nisam pričala o seksu, svi tvoji susidi bi me čuli...", buni se moja sestra, "Skalichu, aj' dođi gore na kavu. Nešto i kuham, aj dođi gore, kad te ova Beštija neće pozvat!"
"Jebote patak, čuje te, ne deri se toliko...", utišavam je ja.
"Ma nećuu danas, drugi put, idem doma, umoran sam, drugi put, samo sam vam htio reći da vas se sasvim razgovjetno čuje sa četvrtog kata dolje u prizemlju."
"Molim? Ne čujem dobro, aj' ponovi...", zajebava ga ona.
"Ma samo sam vam htio reći... jebo vas gluhe!", dere se on.
"Dobro, dobro, samo se zajebavam! Aj booog."
"Aj vidimo se...", i ode Skalich svojim putem.
....
"Jebate, Beštijo, stvarno nas se čuje vanka."
"E, a kad ti ja govorim onda mi ne viruješ i govoriš da glumim finoću!"
"Misliš stvarno da je čuo priču o mojoj guzici?", preneraženo ona pita.
"Da samo on! On i cijela Trešnjevka!"
...
Bidni susjedi...
U ovoj luci nalazi se većina mojih slova.
Svašta se tu nađe: skrivenih riječi, predirektnih poruka, slovkastih štrajkova, loše prevedenih misli.
Povremeno dočekam mirno more i dobar vjetar u jedra te uhvatim pravac - otvoreno more. Pa kako Bog da.
S vremena na vrijeme sjeti se netko ispostaviti mi račun.
Za ono što je bilo i za ono što mi tek slijedi.
Ako si i ti taj netko, navrati do bestijica@gmail.com, tamo ponekad skoknem na kavu.
Volim gorču. I s malo mlijeka.
Vodi računa o tome - ne uljepšavaj i nastoj ne razvodniti priču.