Nekidan sam se obrela u Španskom. Parkirala sam se, zaključala auto i krenula po pilo i žderilo.
- "Oprostite, nešto bih vas pita'...", zbunjeno mi se obraća neki visoki muškarac, očito strejndžer i to hercegovačkog naglaska.
- "Recite..."
- "Ovaj..., ma tražin onaj Superkonzum u Španjolskom. Ovo je Španjolsko, jel'?", pita on uljudno.
- "Molim? Nisam vas dobro čula...", sigurno sam krivo čula, pa ga tražim da ponovi.
- "Španjolsko! Ovaj kvart se zove Španjolsko?", sad sam ga bidnog zbunila, "ne vidin di je tu Konzum."
Kod mene misaona tišina i ne znam bih li se smijala što ne vidi Konzum koji mu je pred nosom ili bih odvalila od smijeha na činjenicu da macan ne želi koristiti srbizme, pa je Špansko preimenovao u Španjolsko.
- "Ovo vam je Konzum, gospodine, ulaz je sa strane", uspjela sam procijediti i nastavila svojim putem pazeći da se ne upišam od smijeha.
Neka živi u uvjerenju da se na hrvatskom Špansko zove Španjolsko.
*za one koji ne znaju: Špansko je kvart u Zagrebu
U ovoj luci nalazi se većina mojih slova.
Svašta se tu nađe: skrivenih riječi, predirektnih poruka, slovkastih štrajkova, loše prevedenih misli.
Povremeno dočekam mirno more i dobar vjetar u jedra te uhvatim pravac - otvoreno more. Pa kako Bog da.
S vremena na vrijeme sjeti se netko ispostaviti mi račun.
Za ono što je bilo i za ono što mi tek slijedi.
Ako si i ti taj netko, navrati do bestijica@gmail.com, tamo ponekad skoknem na kavu.
Volim gorču. I s malo mlijeka.
Vodi računa o tome - ne uljepšavaj i nastoj ne razvodniti priču.