Nesumnjivo Hrvati - Lijepe djevojke
ponedjeljak , 24.12.2018.Komentirano 0 puta
Click here: Nesumnjivo Hrvati
Samo sto Vi neki odmah pomislite da ako netko u Srbiji ima isto prezime ili se smatra Srbinom da je automatski u svim slucajevima rijec o Srbima,ma gdje bili sto je nonsens koji bi i ja vrlo jednostavno mogao primjeniti u obrnutom slucaju. Cinjenica je, da je sef SIS-a za cijelu Dalmaciju, bio ex KOS-ovac Vladimir Matulović a kojeg je postavio Perkovic.
Dalmacija, Slavonija i Hrvatska su bile Austougarske provincije, pod habzburškom vladavinom. Njihov broj u inozemstvu se može samo procijeniti, ali pretpostavlja se da u živi barem jednako mnogo Hrvata kao u domovini, no taj broj najviše ovisi o tome smatraju li se više Hrvatima i kako se etnički izjašnjavaju. A za zločine, najveće zločine u istoriji Evrope i Hrvatska je jedina država u kojoj su postojali dečji logori!
Sport - U oslobođene krajeve useljava se čudo stranaca — pretežno srednjeeuropejaca.
Po popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 62. Većina potomaka ljudi iz , , i koji su tijekom turske okupacije prešli na islam danas se u nacionalnom smislu smatra , dok malen broj njih imaju izgrađen hrvatski, srpski, crnogorski ili goranski nacionalni identitet, a dio se i dalje izjašnjava Muslimanima. Bosanskim se muslimanima tijekom - otvorila mogućnost izjašnjavanja Hrvatima. Restitucija hrvatske nacionalne svijesti bila je otežana zbog toga što se dio muslimana iz razloga u Jugoslaviji priklonio srpstvu, dio je pribjegao bježanju od nacionalnog formiranja, držeći se samo vjere i čekajući kako će se stvari formirati, a dio je još bio pod utjecajem ideologije bošnjaštva koje je pomagala austro-ugarska vlast radi opstruiranja hrvatskog i srpskog prava na Bosnu i Hercegovinu i spriječavanja brojčanog jačanja hrvatskog i srpskog nacionalnog korpusa. Takve su stvari trajale skoro dva i pol desetljeća, zbog čega se dio Hrvata islamske vjere otuđio od. Muslimani koji su bili već prije nacionalno formirani kao Hrvati odmah su stali uz hrvatsko ime. Poslije Hrvati su bili stigmatizirani kao i kao genocidni narod. Izjašnjavanje kao Hrvat islamske vjere automatski je značilo etiketu ustaše i državnog neprijatelja i strahovite progone. Napuštanje hrvatstva i bježanje pod promovirano anacionalno muslimanstvo i jugoslavenstvo značilo je ekskulpiranje od sramotnog biljega ustaštva, zbog čega se većina islamskih Hrvata u domovini priklonila tome. Zbog polastoljetne odvojenosti, otuđila se od hrvatskog nacionalnog osjećaja. Formirao se konvertitski mentalitet s mržnjom prema prijašnjem identitetu. Islamski Hrvati u zadržali su hrvatsku nacionalnu svijest. Cijelo vrijeme i poslije nakon raspada iste islamski Hrvati po svijetu bili su izloženi strahovitim pritiscima, prvo od jugoslavenske diplomacije i tajne službe, a poslije od doseljenih odnarođenih hrvatskih muslimana, izbjeglica i prognanika iz BiH, kojima je zbog polustoljetne jugoslavenske propagande svaka ideje hrvatstva bila kriva za sve, a osobito za rušenje idolizirane Jugoslavije. Osmansko razdoblje Islam na hrvatske etničke prostore dolazi prodorom. On uglavnom nije nametan silom, već su se prelaskom na isti dobivale zemlja i razne druge povlastice. Pojava prelaska zbog ekonomskih interesa izraženija je bila u siromašnim krajevima, dok u bogatijim krajevima koji nisu oskudijevali hranom i vodom ta je pojava bila znato rjeđa. Ekonomske povlastice, odmetanje od vjere, obespravljenost, progon po vjerskoj osnovi i pravna nejednakost razvile su antagonizam kršćana prema muslimanima koji traje do današnjih dana. Te su godine srušeni franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Fojnici, Kreševu i Konjicu, a nešto kasnije i u Mostaru. Drži se da je u takvim i sličnim okolnostima nekoliko stotina tisuća Hrvata katolika prešlo na islam. Često se u narodu zovu poturicama ili Turcima, a najveći hrvatski i srpski nacionalni junaci bili su borci protiv Turaka koji su donijeli islam na Balkan. Tijekom osmanskog razdoblja i intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, Hrvatska je izgubila preko polovice stanovništva raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija , no, uspjela je zadržati svoju vezu sa zapadnom Europom. Pravoslavni narodi su zbog sustava bili država u državi, dok su katolički narodi smatrani opasnim subverzivnim elementom jer je osmanskoj državi jedina prava opasnost dolazila od katoličkih sila na zapadu, dok su se pravoslavne zemlje redom podložile osmanskom vladaru. Većina islamiziranih Hrvata zadržala je hrvatsku nacionalnu svijest, a početkom 20. Karasek o katoličkim i muslimanskim Hrvatima u Bosni i Hercegovini 20. Zbog toga su se javili partikularizmi kod dijela naroda koje je zahvatila islamizacija, procesi formiranja posebnih nacija i odvajanja od matičnog naroda. Korijene tih partikularizama može se tražiti u pokušajima zadržavanja starih povlastica. Kod dijela islamiziraih Hrvata, Srba i Crnogoraca javlja se ideologija , kao prvo sredstvo odnarođenih muslimanskih protiv nacionalnih pokreta naroda nižeg reda, raje, nekadašnjih njihovih kršćanskih podložnika. Kod Bugara i Makedonaca javljaju se. Islamizirani Grci, Vlasi i Cincari bivaju smatrani Turcima nakon , a kršćanski Turci iz Anadolije nakon istog rata smatrani su za Grke pa su u velikoj razmjeni stanovništva poslani u respektivne zemlje. Tri godine poslije, Bašagić je postao aktivist Starčevićeve stranke u Zagrebu i izjašnjeni Hrvat. Nesumnjivo je da su istočnokršćanske implikacije srpstva umanjile privlačnost srpske nacionalne ideologije među muslimanima uopće. Samo je nekolicina muslimanskih intelektualaca pristupila srpskoj nacionalnosti: Osman Đikić, Avdo Karabegović Hasanbegov i njegov rođak S. Ukratko, srpski je nacionalni pokret tražio od muslimana vjerovati da je otomansko razdoblje - od kojega se prelazak na islam ne može odvojiti - bio zapravo korak natrag. Sam je , kao utemeljitelj suvremenog hrvatskog nacionalizma, držao da su bosanski muslimani najbolji Hrvati. Godine , kada je nadbiskup vrhbosanski , čiji je katolički klerikalizam bio sukladan njegovu nebosanskom podrijetlu, pokušavao poistovjetiti hrvatsku nacionalnost s katoličanstvom, i kada je, štoviše, zagovarao muslimanski prijelaz na katoličanstvo, franjevački mu je Osvit odgovorio izjavom, da katoličanstvo ne bi propalo, kad bi nestalo Hrvata, niti bi Hrvati propali kad bi prestali biti katolici. Pretežna većina prvog sveučilišnog naraštaja muslimana držala je sebe Hrvatima. Neki od njih, posebno Safvet-beg Bašagić, čitave su stranice ispisivali u Osvitu, svjedočeći na taj način prihvaćanje muslimana i islama unutar nacionalnih i kulturnih granica hrvatstva. Premda je broj muslimanskih intelektualaca koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici 20. Unatoč njezinoj potpunoj prevlasti nad bosanskom muslimanskom zajednicom, se nije mogla predstaviti kao predstavnik jedne formirane nacionalne skupine, budući da je koncepcija posebne bosanske muslimanske nacionalnosti bila neprihvatljiva ne samo za Srbe i Hrvate, nego i za same muslimanske vođe. Čak ako muslimanske mase nisu svjesne svoga narodnog imena, one su ipak nacionalno određene. Oni su svjesni da im je podloga slovenska, da su jedan dio srpsko-hrvatskog tijela, koji je radi religije postao anacijonalan... Protumuslimanski karakter agrarnih sukoba u Bosni i Hercegovini gotovo je posve onemogućio muslimansku integraciju unuar srpske nacionalne ideologije. A prihvatiti Hrvate, za njih bi to značilo izazvati izravnu konfrontaciju s Beogradom, koja bi vrlo vjerojatno ishodovala diobom Bosne i Hercegovine, a JMO - i muslimani općenito - upravo su to htjeli pod svaku cijenu spriječiti. Na primjer, od 24 poslanika koji su izabrani na listi JMO na izborima u studenom godine, 15 ih se izjasnilo Hrvatima, dvojica Srbima, petorica se uopće nisu nacionalno izjasnila, a jedan se izjasnio kao Bošnjak. Od 18 poslanika i njihovih zamjenika izabranih na listi JMO na izborima , svi su se, osim dr. U svoje studentsko vrijeme, Spaho se izjašnjavao kao Srbin, a poslije se nije htio nazivati ni Srbinom ni Hrvatom. Zanimljivo je da se njegov brat Fehim, reis ul-ulema jugoslavenskih muslimana od do , izjašnjavao kao Hrvat. Treći brat, Mustafa Spaho, po profesiji inženjer, izjašnjavao se kao Srbin. Spahin nasljednik, , figurirao je u Pavelić je odrstao u većinski islamskoj sredini hijerarhiji kao dio obveznog bosanskog dekora. NDH Oko 30% činili su bosanski muslimani. Godine objavljena je knjiga Nade Kisić Muslimani i hrvatski nacionalizam koja opisuje odnos prema bosanskim muslimanima u vrijeme NDH. Potpredsjednici bili su muslimani i. U ministarstvima 12 lisnica muslimanima je povjereno nekoliko vodećih mjesta. U diplomatskoj službi NDH 8 poslanstava i 9 konzularnih predstavništava bila su trojica muslimana. U Hrvatski državni sabor NDH od 132 zastupnika 12 ih je bilo muslimana. To su iz kotara Srebrenice, iz Bosanskog Novog, iz Rogatice, iz Tuzle, iz Orahovice, i iz Tešnja, Ismet-beg i iz Sarajeva te iz Banje Luke. Pozvani su i i koji kao djelatni državni činovnici nisu mogli biti zastupnici. NDH je imala 22 velike župe, a na dužnosti velikih župana u različitim razdobljima 1941. Među 28 generala krilnik , admirala i kontraadmirala u oružanim snagama NDH trojica su bili muslimani. Riječ je o , i. Među ukupno 4 465 časnika bila su 64 muslimana kojih se može naći i na visokim pravosudnim i inim dužnostima. Broj muslimana na dužnosti ustaških stožernika, pobočnika i logornika bio je veoma malen. U Sarajevu je bilo oko 2. U Banjoj Luci koju se namjeravalo proglasiti glavnim gradom NDH bilo je 2. U ustaškoj skupini u izbjeglištvu muslimani su bili jedino i. Budući da se našla u prostornom središtu NDH, iznesena je ideja da ona postane prijestolnicom države. U njoj je već bilo sjedište potpredsjednika hrvatske državne vlade. Iztok koji nestaje i budućnost koja dolazi. Banja Luka je budući glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. Moj utisak je bio da mu Zagreb kao glavni grad iz austro-ugarskog vremena ne odgovara za tu svrhu u NDH. Za Banju Luku bio je osobito Ademaga Mešić koji je 1942. Nakon pada NDH broj muslimana koji se izjašnjavaju Hrvatima izrazito je malen par tisuća. Hrvatsko ime u bosanskih i hercegovačkih muslimana Znameniti turski povjesničar , rodom iz Galipolja, koji je 30 godina u Bosni na dvoru valija boravio, piše o Bošnjacima, u prvom redu bosanskim muslimanima iduće: »Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odražuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su na daleko po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja u državi odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave«. Hodavendija, čauš bosanskog paše Sofi Mehmeda, piše god. On sam, musliman iz Bosne, veli na kraju: »Zato mi, rečeni Hodavendi čauš, hotismo učiniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje horvatske rukom. No ako pak narod pod patrijara ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk«. Za Sokolovića su po turskom , i Hrvati, a isto tako i narod, koji od Budima do Dubrovnika po turskoj zemlji stanuje. Onda su i u Bosni Hrvati, jer put iz Budima i Temisvara turskom zemljom u Dubrovnik vodi nužno preko Bosne. Na opet »dobi 300 lijepih po izbor hrvatskih junaka«. U izvorniku te momke resi Čelebija imenom hrvatskih gazija, a pridjevak gazija mogao se dati jedino muslimanima. I tako barem po umnom Čelebiji nailazi se na Hrvate islamske vjeroispovijesti, ne samo u Hrvatskoj i Dalmaciji nego i u Bosni. Govoreći o spisu banjalučkog muderiza Muslihudin bin Ali-ja »Munjetul-talibin ve gunjetur ragibin , pisanu godine , citira iz njegova predgovora ove riječi: »Sva dosadašnja djela i knjige došle su od Arapa i Perzijanaca iz raznih pokrajina i Herata, a ovaj je sastavak nikao u pokrajini Hrvata«. Tako je , koji »stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva«. Postao je velikim vezirom iza osvojenja 1453. Takav je i iz Gradačca i Rustem-paša Hrvat po mišljenju Kreševljakovića rodom iz Sarajeva , i Sijavu-paša Hrvat, i Tahvil-paša Kulenović Hrvat, sadr' azam Selima II. Prezimena u muslimana, izvedena iz riječi Hrvat, vrlo su česta. Hrvo, Hrvat, Hrvačić, Hrvatović, Hrvatinović itd. Isto tako i imena sela, mahala i brda, osobito u istočnoj Bosni. Cijeli jedan gradski kotar Šeher naziva još i danas Hrvatin. Neki pokušaše to ime izvesti iz riječi »hur-vatan« tj. Prvotno se nije nikakva mahala nazivala tim imenom već izvjesna pećina Hrvatin megara i vrelo, koje izbija iz nje. A da neko jedno vrelo i pećinu u Sarajevu, sredovjekovnoj Vrhbosni, nazove »slobodnim domom«, to je i odviše smiješno tumačenje. Imena brojnih sela, zaselaka i brda, osobito u istočnoj Bosni, izvode se od imena Hrvat. U brčanskom kotaru Hrvati su kod Čelića, a u tuzlanskom opet zaseoci Hrvati kao dio Turskog Lukavca i Brnjicana, te dalje na jug dio Repnika; nad Repnikom je Hrvatsko brdo kota 503. Hrvati su nadalje mahale sela Sladne i Babunica kod Gračanice, a Hrvatovići zaselak Donje Zeline u kotaru Gradačac. Isto tako postoje mahale Hrvati u selu Sokolovićima, rodnom mjestu velikog vezira Mehmeda Sokolovića, i Hrvatinovići u. Hrvatskim brdom zove se jedno brdo jugozapadno od. Sva navedena sela i zaseoci pripadaju muslimanima. »Platno b'jeli rvacka djevojka U Krajini l'jepoj begovini, Begovini, u Hercegovini... Iz bijelog grla muslimanke djevojke često se izvije i pjesma, koja ovako počinje: »Pošetala Arvatova Ajka, Pošetala preko Bazerdžana. Ona sreta Arvatova Muju. Tri puta je njega pobratila: Bogom brate Arvatović Mujo Naj ti ovu vezenu mahramu, Pa je podaj Sarajliji Ibri. Koliko je na mahrami grana, On'liko ga dopanulo rana!... « Uz kolijevku pjeva majka svom novorođenču: »Majka sina u bešici nina, Ninajuć' ga pjesmu zapjevala: »Nini, paji, sine Rvatine, Resti majci do konja viteza, Do viteza i do bojnog koplja; Dušmani ti pod nogama bili Ko tvom đogi pod nogama klinci! »Kjitab Sakj« sarajevskog kadije Lukšića, kad se govori o kakvom priprostu Bošnjaku, čovjeku iz puka. Nalaze se narodne priče i pjesmice po Hercegovini, Duvnu i Krajini o »arvackom kralju« i njegovim posjedima, o Krešim-kralju Krešimiru , o banovima i banicama, koje su jedini Hrvati od svih drugih naroda imali. Mjestima kao Banbrdo, Bando, Banovidi, Banica, Banovac, Banja Luka i Banja Stijena obiluje Bosna i Hercegovina, osobito u gornjim krajevima. A Banja Luka i po Farlatiju i po samom dr. Vasi Glušcu jest stari oblik, koji bi danas trebalo izgovarati kao Banska Luka; a tako isto i Banska ili Banova Stijena. Nadalje je u Bosni poznat hrvatski stil kuća »« i »«, koja se nekad nosila u , a sačuvana je i danas u sarajevskom muzeju. Pod hrvatskim se barjakom bore ustaške postrojbe don u Hercegovini i, u isto vrijeme, fra Stipe Krese u livanjskoj nahiji 1875. Pod istom milom trobojnicom bitku vodi Stočević i i. Hrvatska trobojnica toliko je bila omiljela »hercegovačkom caru« Ali-paši Stočeviću, da ju je dao urezati u svoj skupocjeni sat, a njegovu bajraktaru Durakoviću, da su njegov trobojni barjak zatakli vrh mezara groba , dok ga zub vremena nije uništio. U obitelji Kulenovića čuva se dragocjen obiteljski barjak crven-bijel-plave boje kao svetinja. Tim istim hrvatskim bojama bila je obojena u , i munara Fetije u i još po koja druga džamija u Bosni. U današnjoj Hrvatskoj Islamska zajednica u Hrvatskoj vjerski je autonomna od osnutka Starješinstva poslije Mešihata 1990. Glavni joj je organ Sabor Islamske zajednice, a glavno izvršno tijelo Mešihat Islamske zajednice, koji predstavlja Islamsku zajednicu u zemlji i inozemstvu. U Hrvatskoj su brojnije islamske zajednice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u Zagrebu i Varaždinu, u sjeveroistočnoj Hrvatskoj u Slavonskom Brodu, Gunji i Osijeku u središnjoj Hrvatskoj u Sisku, u južnoj Hrvatskoj u Dubrovniku, Splitu, i u zapadnoj Hrvatskoj u Labinu, Poreču, Puli, Rijeci, Umagu. Islamskih vjernika ima i u drugim mjestima u RH, no vjerski su obredi zbog malobrojnosti ondje samo povremeni. Bio je veliki vezir od 17. U trima je navratima bio veliki vezir: 24. STANOVNIŠTVO PREMA NARODNOSTI I VJERI, POPIS 2011. $>@
Daniel Hannan: Političko uhićenje u Hrvatskoj
Tako je , koji »stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva«. Odavde slědi: Hrvatski jezik je jezik ideje, podneblja, onih doseljenika koji su vrlo brzo postali Hrvati. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Nikakvu kaznu od strane institucija nisu dobili, njihove porodice i poznanici sigurno znaju šta su radili. Kod Bugara i Makedonaca javljaju se. Vi ste svi Heroji. 0, 0;8 X5 >245 :>=:@5B=> A;CG0X > 7;>AB02Y0=8< !@?:8Z0<0. Kradu nas, lažu, I rčteraju da se mrzimo da bi oni i dalje vladali, ničim izazvani igor, 9. Hrvata ima oko četiri milijuna u Hrvatskoj i oko 500. Među režiserima, stalnim i povremenim, ne smije se izostaviti važno ime Tita Strozzija te napose slovenskoga i jugoslavenskoga reditelja Bojana Stupice koji nije radio dugo u hrvatskom narodnom kazalištu, ali je ostavio u njemu dugotrajan trag zajedno sa svojom suprugom, srpskom glumicom Mirom Stupicom.
[Masaza leda cijena|Seks na otoku u Hrvatskoj (VIDEO)|Chat mobilni srbija]
Oznake: SPORT
komentiraj (0) * ispiši * #
