Drugi post o "pesekima" započinjem jednom od meni najdražih scena koje sam ikada "uhvatio"!
"Zagrljaj"
"Crno-bijeli svijet... s one strane ograde"
"Jedan dalmatiner, jedan šminker i jedna... 'totalno nekoncentrirana'..."
"Dok ovuda ne provozi tramvaj..."
"Moj život - moji užici!"
"Hm, nekako nekako mi "metalno" mirišu...!?"
"Obitelj Blond"
"Dosta tih ribičkih priča!"
"Ne gledaj onamo!"
I za kraj - moja dva usputna poznanika, dva tužna psa koji su "voljeli toplu riječ".
Ovaj je pas obitavao na opskurnom prostoru bivše željezničke "vahtarnice" uz nekadašnji pružni prijelaz na Savskoj cesti.
Nedugo nakon ove snimke, "iščeznuo" mi je, a cijeli se prostor počeo preuređivati da bi postao omiljena pivnica "Krivi put".
Ovog psa, Bubija (bar je tako pisalo na njegovoj kućici... i na to se ime "odazivao"...), mjesecima sam viđao, tako na lancu, u prolazu na tadašnji posao na Žitnjaku... Pa i dandanas, kad prođem mimo autom, ne mogu se ne osvrnuti na prazno dvorište i napuštenu pseću kućicu.
