Bergaz naopačke

utorak, 16.03.2021.

O psima i ljudima (I)

Čovjek na Griču je tokom svog predaha (od)slušao neku audio-snimku s mobitela dočim se pas, vjerojatno naviknut na svoju samostalnost, potpuno ukipio i koncentrirao na cvrkut ptica u obližnjem grmlju te se doimao neprirodno plastičnim.


Nekako "kontra" situaciju bio sam zatekao prije desetak godina na Savskom nasipu kad je povelik "Bundaš" bio očigledno posvećen svom "Dedi", kao da mu nešto šapće... ili samo provjerava "diše li?" u svojem drijemežu.


Jedan drugi "Deda", Krleža, kad je isprva bio postavljen podno "njegovog" Gvozda, često nije bio od pasâ shvaćen, unatoč markantnosti figure, kao neki ozbiljan lik te su ga redovito obilježavali zapišavanjem pa su mu brončane cipele ubrzo postale patinirane.
Jedna ovako neočekivana "situacija" ponukala je "kulturnjake" da se naknadno statui doda nevelik postament pa danas Fritz, na istom mjestu, stoji na blago povišenom brončanom kvadru, dovoljno visokom da mu psi ne namaču cipele.


Otkad se travnjak Zrinjevca prestao tretirati kao "zaštićeno dobro" uz obavezno "Ne gazi travu!" te se u duhu novijih svjetskih običaja dopustilo posvemašnje izležavanje prolaznika namjernika, donekle se tolerira i vršljanje pasa, pogotovo ako nisu tamo da se "istovare" nego da budu više "onako, dio performansa"...


Najprostranija park-šuma u centru Grada, Tuškanac, srećom odavno figurira kao pravi raj za rastrčavanje pasâ i za neometanu interakciju s njima.


Iako su neki mudraci željeli prostor nekadašnje Rudolfove kasarne pretvoriti u betonski mega shopping-centar, prevladao je razum (i smislena akcija "u pozadini") da se taj prostor ostavi kao "zelena površina" te je ta oaza i nadalje intenzivan rekreacijski prostor "raznih stilova" (i pasmina!)... čak i kad ga zavije opako zimsko sivilo.


Srećom je, eto, i velik dio nasipa željezničke pruge prema Savi ostavljen i koliko toliko održavan kao "zelena zona", pružajući lokalnim psima skoro neograničenu slobodu šnjofanja.


Neki ljudi, vidi se, katkada vode sa sobom svoje pse i na za-pse-neprimjerene "evente" kao što je ovdje bio doček neke Nove godine na Gradecu, uz, za to doba uobičajeno, praskanje petardi i eksplozije vatrometa što baš, evidentno, nije nimalo bilo po volji preplašenom jadničku...


Neki pak psi, dok "vlasnici" natenane ispijaju svoju podnevnu pivicu, ne znaju baš "što bi sa sobom" pa "fiksiraju" prolaznike poput mene...


... dok drugi, zavezani ispred dućana, s određenom strepnjom "fiksiraju" vrata očekujući da se "vlasnik" pojavi na njima.


Ali i čekanje im, možda, lakše prođe ako su naviknuti da će poslije toga dobiti neki slastan zalogaj, kao "nagradicu" za strpljenje.
Ponašanje pasâ ionako, navodno, u velikoj mjeri "funkcionira" na principu "Bon appétit"...