U nastavku prikaza uličnih "čitača" snimljenih kroz petnaestak godina sada uočavam da su se oni nekako "profilirali" oko "poriva", odnosno osobne potrebe za čitanjem.
Oko raznih fakulteta nailazio sam na "buduće intelektualce" koji su očito tik prije nekog ispita ili kolokvija još u parku na brzinu prelistavali svoja skripta...
... neki baš i ne pretjerano zadovoljni što sam ih omeo u koncentraciji.
Drugi su za svoju koncentraciju izabrali "prometno tiši" Gornji grad i njegove jutarnje poluprazne klupe.
Onda se pokazuju i oni "ležerniji", koji su svoje odstudirali pa si mogu priuštiti čitanje po kafićima...
... ili "turistički" horizontalan položaj na klupi uz mirisno cvijeće oko Kazališta.
S treće strane, katkad me stvarno oduševe one osobnosti za koje bi se, površno razmišljajući ili po nekom zadrtom klišeju, rijetko reklo da mare za čitanje... kao prodavači na "propadajućoj" tržnici koji čitanjem krate vrijeme pri očekivanju rijetkih kupaca...
... ili skupljači reciklažnih boca, naša tužna stvarnost, koji katkad naiđu na zanimljivo odbačeno štivo pa mu se, bar nakratko, u miru posvete.
Neki pak, reklo bi se "otkačeniji", u predahu svojeg dugog dana prisjednu na stepenicu zamrlog kafića odmoriti umorna stopala i prelistati nađeni tabloid...
... a neki u parku, pritom, i prigrizu žemlju iz lokalnog dućana.
Ako se čitanje karata i planova grada može smatrati "čitanjem", onda se i ove dvije samosvjesne turistkinje, zatečene usred prekopanog (g)radilišta, odlično uklapaju u današnju priču.
Moj apsolutni favorit među uočenim i snimljenim čitačima bio je ovaj penzić koji je svoju garažu "okrenuo" u svoju urbanu vikend-oazu u kojoj je očigledno neopisivo uživao...
