Bergaz naopačke

nedjelja, 14.03.2021.

U godini čitanja (I)

Današnje kišno vrijeme i simpatičan čistač pod egidom "Sovinog" kišobrana dobro mi je poslužilo kao kulisa za izbor (sljedeće) fotke koja mi je bila "okidač" za temu...


Neki dan mi se prolazeći ulični čistač odlično poklopio sa skulpturom čitača naslonjenom na zgradu Novinarskog doma, a zapravo na mjestu nekadašnje "legendarne" Gradske knjižnjice.
Doima (mi) se kao da je jadnog čitača dežurni čistač ubacio u svoj mobilnu kantu odvozeći ga u nepoznatom smjeru...


Često se postavlja pitanje: "Čitamo li dovoljno?".
Ovisi zapravo o tome što razumijevamo pod "čitanje". Ubraja li se u to i brauzanje po mobitelima?
A hoće li se u praksu, kao provokativni anakronizam, vratiti i "zidne novine"?


Vršljanje po naslovnicama i naslovima već je dobar početak.


Moj upad u jednu od gradskih knjižnica (i čitaonica) ne bih li pogledao jednu off-izložbu fotografija nije smeo nekolicinu koncentriranih penzića u prelistavanju "dnevnog tiska".


Uz dolazak lijepog vremena (kojeg god proljeća...) nije neobičan poriv prisjesti uz lagano klokotanje vode Zdenca života... pa makar i dijeliti prostor s nekim nadobudnim fotografom /osim mene/.


Isto vrijedi... i možda pogotovo vrijedi za ugodan mir Strossa ponad Grada, samo uz tiho brujanje prometa "tamo dolje".


Sve rečeno vrijedi i za školarce obližnje gimnazije... u bliskom društvu neospornog barda.


Katkada i osmrtnice ili slične cedulje natrkeljene na javna mjesta mogu ponukati putnika namjernika na osvrt i dvadesetak sekundi čitalačke koncentracije.


Pravi "šmekeri" iskoristit će za prepuštanje svojem štivu čak i spasilačke platforme plaže ("u zimskom periodu") za stvaranje osobnog, intimnog prostora, lišenog zagledavanja prolaznika, njima iza leđa.


I... kako to obično i "normalno" biva, osobni osjećaj postizanja ugode je individualna "kategorija", nekome je to pivo, nekome knjiga.
Sunčan dan i tuškanački mirisi oboma idu u prilog.