Bergaz naopačke

petak, 05.03.2021.

Teško mi je pojmiti...

U međuvremenu je, kako već rekoh, korito Save petstotinjak metara nizvodno prepriječeno barijerom radi stvaranja mirne akumulacije za potrebe Termoelektrane-toplane te je tim brodovima zauvijek presječen povratak ikamo, a kamoli do nekog eventualnog Crnoga mora.


Brodovi tako desetljećima svojim pramcima mirno
i postojano "sijeku" Savu, a oni sâmi neumitno hrđaju i trunu...



Do nekog konačnog rješenja koje se za tu gomilu željeza ne nazire - još će svako toliko biti odnesen pokoji metalni dio nadgrađa, ne bi li se na otkupu metala ušićarila koja kuna.


Na suprotnoj pak obali Save, ne tako daleko, buja najveće brdo "kućnog otpada" u Europi. Istina, umjereno podizanje svijesti građana i reciklaža otpada smanjila je njegov rast, ali je, ipak, pitanje: "Dokada?".
Kad se samo sjetim njegovih "početaka" prije pedesetak ili koliko godina... kad su se ondje smećem tek počeli zatrpavati napuštene rukavce Save!


Na "svoje" su došle i stotine riječnih galebova koji na tom "smetlištu" imaju hrane u izobilju, uz slapove Save vode na pretek, a na parkiralištu obližnje vojarne i svoj predvečernji i noćni mir.


Iako se, kako je vidljivo na prvoj slici, stambena gradnja sve agresivnije približava nasipima Save, njeno naplavno područje na cijelom potezu uz Grad i dalje će ostati prostrana zona umirene rekreacije i raj za rastrčavanje pasa.


A napokon je i "društvance s obale" (vidjeti prethodan post) krenulo svojim kućama, predvođeno alfa-mužjakom na električnom romobilu.