Kraljičin zdenac u uskom klancu u podnožju Sljemena bio je prihvatljivo odredište "planinarenja" dok smo bili klinci jer se do njega, od Šestina, nije trebalo "puno penjati", a tamo smo sa na slapićima i kanalićima mogli do mile volje igrati dok su starci na terasi izletišta, kako koji, trusili pivo, čaj ili kavu uz pokoji štrudl.
Dolazak do Kraljičinog zdenca prilično dobro izgrađenom, ali slabo održavanom stazom samo je malo zahtjevniji od šetnje uz Savski nasip.
Sâm dom, restauracija, izletište... kako već neko to želi imenovati, već je godinama "zatvoren za javnost". Dapače dugo je bio čak "zapečaćen" od strane Porezne ili Carinske ispostave... Nisu to bila neka čista posla.
.
Pretpostavljam da se baš taj, konkretan kaptiran izvor na "ključnom lokalitetu" smatra Kraljičinim... Pitanje je kako je to izgledalo u 15. stoljeću kada se dotični navodno prvi put spominje kao "Izvor čiste planinske vode".
I, hm, nisam baš siguran vrijedi li i danas njegovo, usmenom predajom prošireno, "Uvjerenje" o čistoći i pitkosti vode.
Njegov mlaz, iako bez svake sumnje moćan, barem je bio danas, nije baš dovoljan da ispuni i održava nivo vode u branom zagrađenom jezercu te je dotoku pridodan i uzak kanalić kao odvojak, derivacija glavnog toka potoka Kraljevca.
Na povratku, makar se već pomalo hvatao sumrak, naiđosmo ne nekoliko "entuzijasta" koji su u kontra smjeru "pičili" na Sljeme do kojega je, brat bratu, još bar sat vremena hoda.
A neki su se, poput nas, samo šetuckali... ili razgibavali...
Kako ta staza nema predugu povijest, zapisi na usputnim bukvama svjedoče o "nekim novim klincima", sada već možda i 60-godišnjacima...
Usput rečeno - velika prednost cijele te jednosatne staze je u skoro neprekidnoj zvučnoj kulisi koja prati hodače. To je moćan šum potoka Kraljevca koji vijuga u blizini da bi poslije, u Gradu, preimenovan u potok Medveščak, završio "u podzemlju".
Ovo doba godine s izmjenom minusa i pluseva u Celzijusima te snjegovima na Sljemenu, a suhoći u Gradu, na Medvednici redovito stvara prijelaznu "zonu" razgaženog blata pa i na najuređenijim stazama. I ovdje je to mjestimično bilo pravo "gacanje"!
A tamo dolje, već pri "kraju" ili bolje reći "početku" staze, dokle još dopiru nevični hodači iz Grada, netko je uz stazu postavio "nekontekstualnu" klupicu za odmor koja kao da je netom izašla iz IKEA-e, ali si je na njenom naslonu dao truda propagirati i "popriličnu istinu", navodno iz usta sâmog Dantea.
"Filmić" sa sâmog Kraljičinog zdenca [30-ak sekundi samo!]