Kad se od Domovinskog mosta preko Save...
... (na kojem je netko kvazipjesničkim nadahnućem i izričajem obilježio današnji "Dan podsjećanja na ljubav")...
... krene nasipom uz desnu obalu rijeke, nizvodno, natpis utopistički apelira na savjest... u želji očuvanja vodâ od kojekakvih, svugdjeprisutnih zagađivača...
"Naplavno područje", inundacija Save, nudi gdjegdje pogled na pitoreskne zavijutke oko raštrkanih stabala topola..
... ali bogme i na glavnu "Gradsku raketnu bazu" na drugoj strani rijeke, pogonjenju svudaširećim plinovima fekalnih voda, budimo realni, "sviju nas ovdje".
A onda, u tom nekom udaljavanju od Grada, s pogledom na Medvednicu u pozadini, čovjek možda uspije spoznati kako je, otprilike, neki davni Rimljanin prije dva tisućljeća doživljavao taj krajobraz vrzmajući se oko svoje nedaleke naseobine, Andautonije.
A kako li je tek na tom mjestu izgledao prijelaz preko sâme rijeke Save, na ruti rimske ceste od tadašnjeg Siska prema tadašnjem Ptuju... i dalje prema Slovačkoj, možemo samo nagađati.
Povremeni duboki virovi blago-bujičnih voda prispjelih iz Slovenije u današnjem "reguliranom" koritu Save ne doimaju se baš miroljubivo.