Bergaz naopačke

četvrtak, 01.10.2020.

Uzorci i umnožavanja - 2005.

Evo me u 2005. godini...
Sada gledajući, očito sam bio u nekoj 'fazi' percipiranja uzoraka, multilplikacija... pa ću tome posvetiti bar dva sljedeća posta.


Neki sam dan naišao na odličan članak na webu o otiscima životinja (i lišća!) u svježem betonu što oni odlično nazvaše "urbanim fosilima".
Životinje su nesvjesne 'svježine betona' pa im nije zamjeriti, ali mi se čini da neki ljudi upravo s užitkom ostavljaju svoj višedesetljetni trag u toj žitkoj masi, valjda da pokažu sljedećim generacijama kako su bili avangardni... ili blesavi.
- Šetalište Vesne Parun - Borongaj


U nekim ranijim desetljećima mnogi 'elitniji' radovi 'oko kuća' - potporni zidovi, temelji, stepenice, ... bili su u Gradu građeni / oblagani od 'autentičnog' sljemenskog (tamno)zelenog kamena 'škriljavca'. Klesanog. Čak i kad su mnogi od tih objekata doživjeli izumiranje obiteljske loze te ostadoše prepušteni zubu vremena, šarm ručno posloženih stepenica nije se izgubio.
O današnjem masovnom trendu gradnje i oblaganja tzv. 'benkovačkim kamenom', svijetlim i potpuno 'neautohtonim', ne želim se ni izjašnjavati.
- Jurjevska ulica


Razne aluminijski stupići koji se postavljaju u Gradu da bi se, najčešće, ograničio pristup vozilima na nogostupe odraz su današnjeg vremena, tehnologije i Bandićevog sustava naručivanja 'poslova'. U počecima razvoja prometa, tada još konjskim zapregama, Grad je bio za cijeli svoj teritorij usvojio stupove-prepreke tipičnog oblika izrađene od betona (čak armiranog) koji su se ponegdje, iako oronuli, zadržali čak i do danas, makar bez prave funkcije.
Savski most je prije stotinjak godina, pogotovo kao (skoro) jedini pravi cestovni most u Gradu, bio živahno prometno čvorište te su ovim stupovima, po položaju očito, bili osujetili skretanje kola u tada blisko korito Save.
- Savski most


Poslije izumiranja nekih ranijih društvenih 'euforija' poput 'mnogoljudnih' sletova / sletskih vježbi na stadionima (Česi su po tom (bili) 'face', a danas u nekoj varijanti i Sjevernokoreanci...), tjelesno vježbanje je postalo izbor pojedinaca, a stadioni su zamijenjeni dvoranama.
Nekadašnja tipizirana tjelovježba doživjela je u drugoj polovici 20. stoljeća bezbroj varijanti i 'stilova' - od 'aerobike' preko 'pilatesa' nadalje... A voditelji(ce) su se, načelno, nametnuli(e) kao osobe izraženih kompetencija i autoriteta...
- Zorkovačka ulica


Današnjih dana rijetki će ljudi 'padati' na film "Doručak kod Tiffanyja" ma kako da je Audrey tamo zamalo neodoljiva. Kako god, taj neki njujorški društveni-'chic' iz šezdesetih nije, srećom ili ne, zaživio kod nas.
Ali dio šarma te, filmom samo metaforički spomenute draguljarnice "Tiffany", ogleda se i u jednoj, čini se odvojenoj 'grani' obitelji Tiffany i osebujnom stilu izrade i koloritu vitraž-sjenila za stolne lampe. Iako, nije baš (ne samo po cijeni) za 'svaku kuću'!
- Ilica


Ništa posebno. Prazan tramvaj i 'uredan' niz stolaca, prečki, rukohvatâ... Prije je bila relativna rijetkost u neko normalno doba vidjeti prazan tramvaj. S današnjim svudaprisutnim gospodinom Covidom, i to je gdjekad postalo pravilo.
Neki će na muving ovog gospodina podsvjesno zavapiti: "Samo da nije kontrolor!"
- ZET-ova 'Sedamnaestica'


"Trgač" su godinama, od pojave "neonskih cijevi" nadalje, upravo zaglušujuće okruživale i napadale šarolike reklame. Onda su došle i nove tehnologije i dimenzije oglašavanja, ali odjednom i poseban 'Dekret s više instance' čime je reklamiranje s krovova i fasada nestalo, a Trg prestao biti 'šareno mjesto'. Nekom drago, nekom krivo...
A nekom 'trećem' je očigledno postalo stalo umanjiti taj 'apstinencijski šok' te je na svoj prazan, beživotan balkon ovjesio inače standardne 'lize', pelargonije... ili kako se već zovu. Odlično održavane. I eto odmah točke za skretanje pogleda s praznih ploha Trga...
- Jelačićev trg


Tok potoka Medveščaka neosporno je tijesno utkan u povijest urbanizacije Grada. Vijugao je sa Sljemena mnogim današnjim ulicama, samo da spomenem Tkalčićevu, poznatiju kao "Tkalča". Vrtilo se tu koješta, od prvih tvornica pa do kupališta i bordela. Ali su se njegovom vodom bogme vrtjele i vodenice, mlinovi, mlinice. Njegov odvojak za napajanje vodenica bio je riješen kao uzak kanal podno Gornjeg grada, a koji je s nestankom sve te 'meštrije' zatrpan i pretvoren u usku, memljivu uličicu, prozvanu, ne bez razloga, Kožarskom.
Danas vrlo rijetki namjernici prolaze onuda, dočim stanari s te 'stražnje strane' suše svoje rublje, a 'korisnici' (lokali s prednje strane) odlažu ponegdje (i privremeno?) 'staru kramu'.
- Kožarska ulica


I dok 'trakavica' oko izgradnje i dovršenja "Nove žičare" nikako ne prestaje (dok valjda 'Društvance' ne zdipi milijardu kuna), dotle čovjek može samo pokojom fotkom ili uzdahom nostalgičnog sjećanja popratiti ta neka vremena 'stare realnosti'.
Kad se od dugotrajnih 'anticiklonalnih' magli, koje su često, tjednima, u listopadu, studenom... zarobljavale Grad, moglo "Žicom" za pola sata pobjeći pod kristalno bistro nebo Sljemena.
- Žičara Sljeme


© • 01.10.2020. u 00:00 • Komentari (4) • #



<< Arhiva >>




gp.zagrebancije@gmail.com