To se ne događa nama. To se ne događa nama.

Još se uvijek čini nestvarno. Kao da se nije ni dogodilo...Ili kao da se dogodilo prije nekoliko godina. Ali znam da je stvarno. Osjećam to čak i kada be razmišljam o tome. Vidim to oko sebe.

Neke te stvari jednostavno promjene. Shvatiš što je važno, za što se isplati truditi i boriti. Promjeni se ljestvica prioriteta i važnosti. Upoznaš sebe. Bolje upoznaš ljude oko sebe. Shvatiš što je stvarno.

Sada mogu biti samo zahvalna. Iskreno zahvalna. Moglo je biti toliko drugačije...Da, zapravo je čudo i sreća da je ovako kako je. I moramo bit sretni . =)

Ovaj post je nepovezan, znam to. I moje misli su nepovezane, možda zato jer ih izbjegavam, ali se uspijaju probiti. A to je normalno.

Šok.

Možda samo sanjam?

What doesn't kill you, makes you stronger. =)