|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
09.05.2006., utorak
(Ja) mwahahahahahaha
Zar ste stvarno mislili da neću o sebi više pričati? 
Ma ne, ni neću, no worries.
Sam sam vas htjela obavijestiti da sam dodala još jedan box na svoj blog...tamo dolje lijevo 
Da objasnim tu priču u malo više riječi.
Dakle, prije no što sam ove godine zasplala na prvo kolo natjecanja iz informatike, cijelo svoje srednjoškolsko obrazovanje išla sam na informatiku subotom ujutro.
I tako jednog dana, dok je moj najdraži još išao tamo, vraćali smo se pješice kući...i on i naš frend ogladniše i odlučiše si kupiti nešto za jest u pekari...najdraži je uzeo picu, a kak sam opet ne jela bar 16 sati (tada sam to redovito radila) odlučila sam prigristi i on mi je odrezao komad jela...
Odjednom je počela padati kiša, a nas troje je imalo samo 1 kišobran (njegov naravno...vjerojatno onaj koji mu opet danima ne vraćam jer se negdje šeće po mojoj kući...). Kak sam imala kapuljaću, rekla sam nek oni rađe ne kisnu. Dečko me pitao sam ziher, da on može kisnuti (ah, kako vitez-na-bjelom(crnom)-konju scena od njega)...ja sam rekla:
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra".
Zagrizla sam i nastavila žvakati...da skužim da su dečki stali, pogledali me nevjerujući vlastitim ušima. Pogledala sam ih zakaj su stali i tad su se počeli trgati od smijeha.
Prvi tren sam ih zbunjeno pogledala, a tada sam SHVATILA.
Ko što bi dragi rekao:"Tko se zadnji smije, najsporije misli".
Nadam se da vas je bar malo nasmijalo :-P
A što se tiče škole i subote...fascinanto je kada se frend i ja smijemo klasičarima koji svaki drugi tjedan imaju školu subotom jer imaju školu subotom, a i on i ja svake sub idemo u školu, svojevoljno 
BTW. poruka za Netko: intrigira me tko si ti i znamo li se uopće  Mislim, kad je netko u stanju napisati onoliki komenonametar na onaj post za 2010, zainteresiram se za osobu, a dotićna ni blog nema (il ga barem ne linka...) pa  Ak bi ti se dalo (pogotovo ak te ovak znam) please javi mi se na mail (a sto mogu...uvijek sam se poistovječivala sa macama...a znamo da mace nemogu oduprijeti znatiželji  )
|
|
|
| < |
svibanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
