|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
03.05.2006., srijeda
(Ja) Da završimo ipak sve o meni -_-
Eh, napokon sam dobila inspiraciju za OS temu. Ne znate kolko meni to znači, ne volim ja pisati tolko o sebi al me uhvatilo u jednom trenu i nije nikako puštalo. A zadnji post je napisan pod informatikom u trenutku očajavanja nad životom, pa eto. Uglavnom, ignorirajte moje stvari vezane uz dečka na blogu(mi pomalo emotivno neuravnoteženi ljudi znamo imat takve emotivne ispade). Ali, hvala andrei na potpori. Lijepo je u takvim trenucima pročitati anti-boy mišljenje 
I da...pozdrav najslađoj bivšoj plavuši(kojoj je po mom skromnom mišljenju bolje stajala prirodna boja kose) koja će skoro doći na moj blog po prvi put 
Eh da. Sinoć, negdje prije 2, sam dobila anoniman komentar (i to poduplan, cast autoru za dupli trud :-P). Kao što vidite nema ni njega(njih+zamolbu da se briše jedan) ni prethodnog posta. Taj komentar me podsjetio, tj. natjerao na razmišljanje i shvatila sam da ne moram slušati baš sve što ljudi govore pa tako ni oni najbliži te je taj komentar završio na prethodnom postu s rokom postanja tamo negdje 2010
Za sve one koji me znaju i koji su nestali post pročitali, u skladu s komentarom od Nekoga: ne, onaj post nije bio s namjerom iznošenja prljavog veša nego sam u tom trenu bila dovoljno uvjerena da prekidamo da sam to napisala baš iz razloga da ne moram ići od svakog do svakog od vas i pričat vam: prekinuli smo...
A onda: "ali vi ste tako slatki..." "A zaaaaaaaaaaaaašto?" 
Ovako su ljudi to trebali saznat i reći awwww i priča gotova.
I ne znam kolko ćemo on i ja ostat zajedno, al se nadam da više nikad neću imat preko 60 minuta slobodnog vremena nakon što riješim zadatak na satu informatike kad dobijemo zadatak za 2 školska sata...jer će možda opet biti postova o meni.
A imam tema za raspravljanje i razglabanje al ne stignem ih napisati.
BTW. uz moje skorašnje osvrte na islam i katolicizam (mislila sam da nemam tema al su me starci razuvjerili  ) želi li iko slučajno čitati, nakon svih mojih personalnih postova () moje (ipak pomalo osobne) osvrte na wiccu (nazovimo to tako...mislim općenito na "te stvari", "religije" novijeg doba koje vuku korijene iz vjerovanja starijih od svih Religija).
I da samo napomenem, ne, neću pričati o:
-> vizijama
-> predosjećajima
-> pomicanju stvari
-> bacanju zliiih (bu) čini na ljude
-> itd. stvari koje je većina čula od nadobudnih "magičnih" teenagera
(i ne kažem da nisam bila jedna od njih)
|
|
|
| < |
svibanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
