|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
24.04.2006., ponedjeljak
(Ja) Update
Danas je prvi dan škole nakon praznika, zar ne?
I znam kak 99,9% đaka uživa u tome, ali, nekima je ovaj dan bio posebno super.
Jelte, to je dan kad se ima 5 sati, bar u slučaju moje polovice razreda..super, zar ne?
I dođe profa iz njemačkog, prvi sat, 7:45 i kaže kak nas sutra pita njemački, i to po svom novom sistemu da joj sve izmišljamo na licu mjesta i odgovaramo tekstovima na neke teme koje ćemo sutra saznati. Kao da na faxu studiramo njemački 
Al ajde dobro, to sam podnijela..ostali sati bili ok, i dođe lijepo raskin sat, 4.
I dođe ona, druga polovica (moja dakle) ima danas viježbe umijesto prve jer imaju manje odrađenih sati.  Igorirajući da imamo više pređenog gradiva 
I još profa pitala na satu.
Ok, meni nije bed, dobila sam 5. ALI me takvo ponašanje da ti sam kažu dva sata ranije da imaš još 2 sata, i da još profa pita.
Tak da, svi vi ostali se nemate pravo buniti da vam je bed prvi dan škole nakon praznika.
Što se tiče ovog vikenda, bilo je malo  u subotu navečer... Išla sam na dodjelu nagrada, za ono svoje literarno čudo..i prijavim se ja na desku da sam došla - ok, oni kažu ok, ne naplate mi kartu jer ju dobijam besplatno uz nagradu. I dođe podjela da bi oni PRESKOČILI moje ime. A imala sam 7 frendova na dodjeli koji su jednostavno bili tamo da tome prisustuvuju. I svi ostali (osim mene i jos jednog nesretnika) su dobili plijesak nekoliko stotina ljudi a mi zbog nečjeg zajeba nismo. Skoro sam se tam rasplakala. Ok, ove godine je 3., nije 1. ko prošle, al svejedno...onak, to je doživljaj kad ti ljudi pliješću. Ispalo da su imali sranja u organizaciji i tako to.
No, da ovaj post ne bi bio samo moja melodramatika...
Nagrade je uručivao Krešimir Mišak. Ak ste imalo u neke znanstvene ili SF vode, sigurno znate za emisiju ponedjeljkom dosta kasno "Na rubu znanosti", danas bi trebala biti u 23:40.
No uglavnom, kak sam bila jadna i na rubu zivaca, skoro pa sam vikala na njega...i to je fora onak, dizati glas na osobe koje smatras vau iznad sebe (ma inače nikad ne bih, al sam fakat bila na rubu živaca...I nije bilo svađe jer je njima fakat bilo žao kaj su nas profulali i to. Al eto..meni je to doživljaj).
|
|
|
| < |
travanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
