|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
03.06.2005., petak
Yay, pozvali su me!!!
Evo, upravo se vratih s izleta...dobih VELIKU čokoladu, Dorina s lješnjakom, :-) Sada sam trebam to ne jesti da se ne udebljam i ne dobijem prištiće... I dobih pohvalnicu od škole na kojoj su mi krivo napisali prezime :-( Al,dobro, jednog mog frenda su u potpunosti izostavili, pa ocito nije takav bed...
Doživljaj s izleta:
Ako ste ikada čuli da ljudi pričaju kako su intelektualci(ah, valjda nas koji smo prošli na državna iz znanja mogu tako nazvati) totalno koma sa svime što ima fizičku komponentu... bili su u pravu. Nije da nema super sportaša intelektualaca...No nakon onog čemu sam danas prisustvovala odlučno kažem da je mit koji govori kako su intelektualniji ljudi fizički netalentiraniji točan...našlo se nas 13 koji smo htjeli igrati odbojku na pjesku...i u blizini bilo lijepi teren, i čak smo si našli loptu. I idemo mi igrati...7 protiv 6...I dođe jedan s jedne strane i ide servisirati..i pogodi mrežu...servisira opet, i lopta ode ispod mreže...Dođe drugi i lopta jedva dođe do mreže, odustane, dođe treći i raspali svom snagom po lopti koja ode 3 metra u zrak i 1,5 m u dalj...I tak nekih 10-ak minuta -_-;; dok nismo odlučili da nećemo servisirat...I nakon toga je bilo svačega. Bilo je nekoliko nadobudnih, koji bi se u svom naletu entuzijazma bacali za loptom po 2-3 metra...i nakraju ju bi ni dotaknuli...Ili jedan pojedinac koji je nonstop skakao za tom loptom da ju profula ili zabije o mrežu...anyway, totalno presmiješno. Ono, ak netko želi snimati nisko buđetni humoristićni filmić, sam treba nabaviti tu istu ekipu, pustit nas da igramo i snimat... Oh i da...ja sam u tome društvu bila puno ispod prosijeka...
Eto, kak se na izletima lijepo desi da se bolje upoznaš s ljudima koje inače samo znaš...I tak sam od jednog frenda saznala da zna osobu koja se ruši čim vidi iglu... ono, meni je to totalno wierd...da netko pada u nesvijest sam jer vidi iglu...A nakon tog smo počeli razgovarati o vađenju krvi i neki dečko nam je rekao da prestanemo jer jedemo...Jel itko od vas tako gadljiv?
Thanks na komentarima na prošli post :-) Makar, gothic heart, mene bedira i to što nemam neke pametne ideje, a svi ti ljudi, poput Einsteina su već od rane mladosti/djetinjstva pokazivali svoju veliku inteligenciju na tom polju...a ja ništa...
E da, sad dođoh do naslova posta... P O Z V A L I S U M E ! ! ! ! Idem na tjedan dana fizike :-) I to baš na godinu Fizkike...sve je puno predavanja o teoriji relativnosti...oh, jedva čekam, jedva čekam :-)
BTW. ak netko čita ovo, a nije pročitao moj post s vicem...pročitajte ga...totalno originalno;-)
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
