|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
29.06.2005., srijeda
(OS)Vegetarijanci mi idu na živce
Ozbiljno.
Naravno, ne svi.
Ne namjeravam pljuvati po odabiru načina prehrane već po ponašanju pojedinaca koji se promoviraju kao vegatarijanci.
Točno tako --> promoviraju.
Znate one ljude koji dođu u društvo i počnu prvom prilikom pričati o tome kako ne jedu meso i kako jadne životinje pate? I onda vas ukoliko, ne daj Bože, u tom trenutku jedete meso počnu napadati kako niste humani?
Blago vama ako ste imali sreću da ih izbjegnete.
Ili ako vam je prag tolerancije viši nego meni. Takvi mi j a k o brzo dižu tlak.
Vjerojatno vam se čini da pretjerujem. Ukoliko ste pomislili da me iritiraju zbog svojeg nametanja svojeg mišljenja kao jedinog logično mogučeg, varate se.
A zašto me onda iritiraju? Slušala sam nekoliko tih govora o nehumanim postupcima ljudi prema životinjama i jadnim, malim, slatkim životinjama koje ljudi tako beščutno jedu. I na svoju veliku žalost desila se neizbježna posljedica kada je riječ o meni.
Počela sam razmišljati.
I razmišljam si ja o toj nehumanosti. I onda se zapitam a kako pomoći tim životinjama?
Jadne male životinjice...Oh, kada bi se ljudi prema njima ponašali barem upola dobro kao prema ostalim pripadnicima svoje vrste...
Crknule bi od "sreće", zar ne?
Pogledajte oko sebe. U novine. Na TV-u. Ubojstva. Silovanja. Siromaštvo. Ljudsko roblje. Bezvezni ratovi. Sve što ljudi rade sebe. Ljudi rade to sebi. S E B I.
Ti ljudi koji bi trebali pokazati humanost prema životinjama. A ljudi ne zaslužuju humanost? Mala djeca koja su prodavana u roblje iz ovih ili onih razloga? Trebamo se više zalagati za životinje jer su one nevinije? Jer su jadne, male i slatke, za razliku od izgladnjelih, otrcanih i smrdljivih skitnica?
Ne kažem ja da se ne treba zalagati za životinje. Nikako --> ako se ti ljudi ne mogu zalagati za bilo šta drugo, bolje nek se za to zalažu.
Ali me stvarno smeta njihov stav "Ja sam bolji od svih vas koji mučite ta jadna bića". Djeluju mi kao da su si baš našli neku temu zbog koje će ih ljudi smatrati ultra dobrima, a da se ne moraju doticati razmišljanjem stvarnih, realnih, bliskih odvratnosti ovoga svijeta.
Hehe, baš me zanima koliko će me ljudi popljuvati, pogotovo sad kada mi se može i anonimno staviti komentar :-D
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
