|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
18.06.2005., subota
Sve i svašta....
Bla...tak mi je vruće i ne da mi se pisati...
Eto, desilo mi se da sam ostala bez neta na par dana... Čak sam i preživjela to... Anyway, sutra napokon idem na tu školu fizike. Yay :-)
I da, prošla sam s 4,9--> povijest 4. Heh, tolko o mom razočaranju samnom da ću proći s 4,7... (ovo je vjerojatno svima vama čudno zvučalo)
Inače, danas sam proslavila 20 mjeseci s dečkom :-) kojeg nakon sutra u 12 h neću vidjeti !! 2 mjeseca !! :-( Koma...
Bla...
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
