php hit counter

Linkovi
Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service

Samo za ljude otvorena uma
Stripić za ljubitelje D&Da
Za sve ljubitelje fan-fictiona
Moje anime pričice ;-)
Forum za ljubitelje rpg-ova, malo drugačije ;-)

BLOGOVI
-------------------------------------
my peoples :-)
Anchee
Death's Agent
Des3InY
Fenikšica
starchild
-------------------------------------
my blog peoples :-)
Goga
gothicA
gothic heart
Hopes & Fears
Laucien
PROdotes
!!!
who cares??
Wiccan Apprentice
------------------------------------
ostali ljudi koji komentiraše
amaris
kolarek
sally gone mad
------------------------------------
blogovi koje čitam a mene ne fermaju ni pol %
lilith
voodogoth
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):

"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)

Dan poslije Beltanea

09.06.2005., četvrtak

Tema koja se nekima neće svidjeti...who cares, imam pravo na svoje mišljenje

Eto, baš mi došlo da razmišljam o ovom našem (trulom, nepravednom) svijetu. Ako pogledamo svijet oko nas, uočit ćemo kako je sve puno nasilja i korupcije. Već stoljećima postoje uređeni oblici pravosuđa kojima, bar kak ja shvaćam, jedina namjera nije kažnjavanje tih zločina (odstupanja od društveno prihvačenih ponašanja). Svrha bi im trebala biti i "zastrašivanje" svih ljudi koji bi potencijalno mogli učiniti isto djelo. Ako gledamo podatke o povečanju kriminala u svijetu, možemo samo zaključiti da nisu veoma produktivni. Očito ljudima prijetnje "zatvorom" i "novčanom kaznom" ne djeluju pretjerano na psihu. Ja tvrdim da bi se takve počitnitelje trebalo kazniti nekako osobnije. Kako? Ovisi od države do države... Na neke ljude ne djeluje ni prijetnja smrtnom kaznom...ništa. Barem od danas upotrebljavanih metoda.

Heh, sada se sjetih onog slučaja u Great Oaklandu, gdje javno stavljaju slike ljudi koje su uhvatili kod pristitutki--> naravno, bez odavanja njihovog indentiteta, al ih ipak mogu poznanici prepoznati.
Po meni je to sasvim oke. Očito novčane kazne ne djeluju... Ja mislim da naše društvo treba težiti takvim kaznama, a vi?

Anyway... Ovak, baš sam si bila razmišljala, ko ženi mi je jedna od mogućih grozota koje mi se mogu desiti silovanje. I ako pogledamo naš svijet, taj broj se stalno povećava (i prijavljenih, ali i slučajeva općenito). Ako se tipa uhvati i osudi, dobije max par god zatvora...i onda ga opet puste na slobodu--> i većina tih tipova ponovi to svije djelo. Očito ih ta zatvorska kazna ne dira ni najmanje...E pa, meni je pala ideja, zašto ih ne kastrirati(mislim na medicinski i higijenski prihvatljiv način)? Ozbiljno... Heh, kad to učiniš jednom - dvojci brijem da bi se broj silovanja smanjio trostruko. Šta vi ostali mislite o tome?

Anyway, kratki sažetak mog razmišljanja...spava mi se i moram raditi zadaću iz informatike (koja budala vidla učenicima zadavati da pišu programe na papiru *eyeroll*)

- 23:17 - Komentari (6) - Što će ovo ikome? - Linkić na ovaj postić

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)

Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor

Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)


Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS

Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got

Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:

MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH

U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.

Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.

Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.

Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.

Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.

Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.

I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.

U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.