|
My greatest quote
Padala je kiša ja sam jela picu, i dečko me je pitao dal trebam kišobran (imala sam kapuljaču pa nisam kisnula, al dal mi treba da mogu jesti):
"Ne treba, meni ne smeta ak je moja pica mokra." (i to sasvim ozbiljno, bez perverznih misli)
|
Dan poslije Beltanea
22.05.2005., nedjelja
Zašto žene ne smiju biti svećenice?
Već neko vrijeme pokušavam dobiti odgovor od katoličke Crkve na to pitanje. Čak sam i prije par mjeseci poslala mail na Pogled - katolički list za mlade. I evo danas, tih x tjedana poslije dojadilo mi je čekati odgovor i uputila sam se na internet. I tako sam naišla na jednu zanimljivu stranicu--> Svećenice u katoličkoj crkvi.
Sve dolje navedeno su moji komentari na pročitano sa te stranice:
http://www.womenpriests.org/index.asp
Jedan od argumenata Crkve jest da ni Isus ni sv. Pavao nisu ni jednu ženu zvali da bude apostolka ili da naučava vjeru. Ja osobno tu ne vidim nikakav agrument za današnje vrijeme. Svi dobro znamo da su to bila vremena u kojima bi žena, ako je imala dobrog muža, samo mogla njega zamoliti na nekoj skupštini kaže njeno mišljenje...i to je bio sav njen utjecaj na društvo. Nadam se da nam Crkva ne želi poručiti da smatra kako su žene za nju u istom položaju i danas...
Drugi argument im je da žene nikada nisu u prošlosti bile birane za svećenice. :- Da...i žene do prošlog stoljeća nisu imale pravo glasa, pa sad imaju. Pa ljudsko društvo nije zaglavilo u vremenu da se ne mijenjamo.
Hm, sad se sjetih da je njima evolucija dugo bila, a možda jest i sad, bogohulni pojam. Možda im je zato teško shvatiti da se društvo treba MIJENJATI prema boljem.
Kod ovog agrumenta zanimljivi su mi korijeni tih svih tvrdnji iz srednjeg vijeka, koji su tvrdili da su žene:
*inferiorne po prirodi i zakonu :-
*u stanju kazne za zlo :-
*nečiste :-
*da za stvaranje života služe samo kao zemlja biljci i dijete nastaje zapravo samo od muškarčeve sperme--> dakle žene nisu potpuna ljudska bića :-
-->zar nam Crkva želi reći da je njeno stajalište još uvijek takvo?
Sljedeći im je da je Isus bio muškarac i da ga zato žene ne mogu predstavljati. ???? Hm, koliko ja znam, po naučavanju Crkve, Isus je bio sin Božji (pojava malog zbunjujućeg paradoksa...svi smo mi djeca Božja, a Isus je bio poseban jer je bio Božji sin) nama je puno važniji njegov duh nego tijelo, pa koga onda briga za njegov spol??
Ah, ima tu još puno toga za komentirat, al ima za to vremena.
|
|
|
| |
svibanj, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
Opis bloga
Konstruktivne kritike rimokatoličke Crkve...doći će opet s vremenom.
Puno feminizma :-)
+ sve i svašta(tj. moj život)
Legenda tema postova (uvedeno 27.06.2005)
(JA)--> o meni
(OS)--> o svijetu
(H)--> humor
Mejl na kojem me možete dobiti
beltane@net.hr
--> slobodno me kontaktirajte na njega, sam napišite svoj nick sa bloga ;-)
Funny linkovi
Dear God
Nije li vas bar malo strah (given by Des3InY)
Must to be seen
Pjesmice
QUESTIONS
Why, why, why, o why
Why do people make people cry
All the bad things we do
For who
For what
All the pain we got
Od Dobriše Cesarića...mojeg idola što se poezije tiče:
MRTVAČNICA NAJBJEDNIJIH
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Služavke, umrle u bijedi,
Il sijede ispačene pralje,
Kojima ukočene ruke
Ne mogu više prati dalje.
I koje - uzevši im ruho -
Ubožnica amo šalje.
Bludnice, koje pohotne ruke
Nikada više neće da dirnu,
Što poslije sviju budnih, bludnih noći
Uđoše u jednu posve mirnu.
Il stigne ovamo kažnjenik
Kojeg je žandar presto da vodi,
Il napuhnuti utopljenik
Kojemu ime nesta u vodi,
Il skitnjom izmučene skitnice,
Vječito gonjene do mitnice,
Što prođoše kroz ovaj život bosi,
Sa sjenom tuđih sjenika u kosi.
Svi oni amo jednom dođu,
Zbiti u ljesove prost,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
|
|
