Moja misija:služiti Gospodaru tame
15.05.2006., ponedjeljak
Dan 2.-nazad u Hogwartsu
|
Prije čitanja ovog posta pročitati Ayumin. Aparatirala sam se u Veliku dvoranu.Svi su više-manje bili pijani,a Luna i mali Weasley su se ljubakali u ravnateljevom stolcu.Pošto Gospodara nisam nigdje vidjela,zaključila sam da je u ravanateljevom kabinetu.Otišla sam provjeriti.Ispred vodorige me čekao Snape. Snape:Gospodar je zauzet. Ja:Koja je lozinka? Snape:Jesi li gluha?!Gospodar je za-uz-et! Ja:Čula sam te i prvi put!Koja je lozinka? Snape:Neću ti reći! Ja:Snape,ne tjeraj me na još jedno ubijstvo ove večeri...(ups,izletjelo je.) Snape:Rodolphus? Ja:Da,ubila sam Lestrangea u Veprovoj glavi.Lozinka? Snape:Idem u podzemne tamnice.Pogađaj lozinku. Ja(šaljem misaonu poruku Voldemortu):Koja je lozinka? On(vraća misaonu poruku):Uđi ako si hrabar. Ja sam bila hrabra pa sam ušla(smijeh).Našla sam ga kako s podočnjacima piše pisma,s tim da je jedva prešao pola popisa. Ja:Za ime svijeta,što se događa? Voldemort:Ništa,preuzeo sam školu.Zar nisi ti u Francuskoj? Ja:Ne,Ayumi me poslala da vas obavijestim da su pregovori s divovima uspješno prošli i da će ona s njima krenuti sutra ujutro. Voldemort:Reci mi nešto što ne znam. Ja:Molim? On nije ništa rekao nego je samo mahnuo glavom prema prečci za Fawkesa,Dumbledoreova feniksa.Tamo je sjedio Mathasar,Ayumin orao,i spavao blaženim snom.Kad sam otrgnula pogled od njega,Gospodar mi je pružio pismo: Gospodaru,ja ću sutra ujutro krenuti s divovima u Englesku.Poslala sam vam Bellu jer bi nam samo bila na smetnju,ali nisam bila sigurna hoće li zaboraviti poruku,pa sam vam poslala i Mathasara.Molim vas da pazite na njega dok se ne vratim,ne dajte ga Keeri, Zauvijek vjerna, Ayumi Voldemort:Koristi Ayumi glavu,moram joj priznati.A Rodolphus? Ja:Kako znate za to? Voldemort:Snape. Ja:Ooooh... Voldemort:Dakle? Ja:Ubila sam ga. Voldemort:Svijestan sam toga.Ali zašto? Ja:Jer vas je napustio,a meni više nije trebao,samo mi je solio pamet,pa sam ga likvidirala. Voldemort:No,dobro. Ja:Trebate li pomoć oko pisama? Voldemort:Da,molim te...vidiš,ti si prva koja me danas pitala trebam li pomoć,Bella,svi ostali su jednostavno postavljali pitanja i slično... Osmijehnula sam se i uzela pero,te se bacila na hrpu pisama koje je trebalo napisati.Osjećala sam veliku privrženost Gospodaru dok smo tamo sjedili i pisali.Za oko 5 sati smo bili gotovi. Ja:A koji će sada biti moj zadatak? Voldemort:Strepljenja,saznat ćeš ubrzo,kad svi opet budemo na okupu. Vratili smo se u Sobu potrebe.Tamo su već bili svi i spavali,a Fenrir je hrkao gore od svih onih 80 divova zajedno.No ja sam zaspala s osmijehom na licu,pomislivši u sebi:Napokon sam opet kod kuće. |
