Pocetak...
Okrecem se i vidim samo zbunjena lica...nista nije onako kako bi trebalo biti...a kako je to?? Ocekujem, a ni sama ne znam sto...cekam, a bojim se ce se dogoditi upravo ono sto zelim...Opet zbunjena, sve iz pocetka...brisem sjecanja, jer se ne poklapaju sa sadasnjosti...svi smo se promjenili... Ponekad trazim razloge...neka objasnjenja...a tek onda shvatim da ih nema...prestala sam se truditi... Vec opet skoro nova godina...”nova”- trebala bi biti drukcija, pocetak...stojim na vratima koja vode do praznog papira...nema nikakvih smjernica, samo rubovi koji naznacuju da ovaj moj svijet ipak ima granica...imam kemijsku olovku u ruci i smijem raditi sve sto zelim, ali znam da se to ne moze lako izbrisati...jedino se korektorom mogu posluziti ali nikako ne mogu obrisati sve, jer ce se uvijek vidjeti neka ruzna bijela mrlja...ne znam kako da krenem...bojim se da ne pogrijesim odmah na pocetku i da onda izgubim volju za crtanje...ali ako ne krenem necu dobiti nista...zato zelim krenuti...polako... Ponekad zelim samo ostaviti sve ove prosle papire iza sebe...zaboraviti ih...baciti ih u vjetar...izrezati samo neke djelove koji mi se svidaju...ali ne ide to bas tako...upravo ova losa iskustva nas jacaju...daju nam novu snagu, a pogotovo kad shvatimo da nismo sami... Nakupile su se neke stvari...i danas sam shvatila da nisam bas uvijek tako jaka, kakva zelim biti...osjecam se jadno, jer se nisam mogla suzdrzati, puknula sam, plakala, a upravo to nisam htjela...nisam htjela da sekica vidi da i meine ponekad bole te njegove rijeci...zelim uvijek biti tu za nju kad me zatreba, zelim biti njezina “velika sestra”...a istovremeno sam shvatila da ne moram biti jaka...i ona je uz mene uvijek kad ju trebam...i ne samo ona... Bio je drukciji...uvijek nasmijani, prosli smo puno toga zajedno, uvijek je bio uz mene, branio me cak i kad je znao da nisam u pravu, pruzao mi ruku kad nisam znala kamo krenuti, ali promijenio se...ne...nisam samo odraslija pa sada sve shvacam drukcije...on nije vise ona osoba koju smo trazile kad smo trebale pomoc...ne slusa...nema vremena...nije bitno... Ponekad zelim da sve bude kako je bilo... A ponekad samo da prestane biti... |
