ponedjeljak, 29.05.2006.
ide... .. . ili ne?
pošto su to dvoje ljudi što pogledaše moj blog rekli da bih mogla neš i objavit evo ga:
imam osjećaj da sam zadnjih 3-4 mj. u zadnje vrijeme ali sad najintenzivnije samo skupljala negativnu energiju oko sebe i da je taj balon gdje je skupljah samo puknuo
malo manje metaforički: u zadnje vrijeme me zabrinjava to da nisam bila baš i najbolja osoba na svijetu i da će i se to odbit o glavu ali najgore je to šo me to uopće ne zabrinjava
pokušavam i želim se izvuć iz kolotečine u koju je moj život upao ali kao da se moj organizam već priviknuo na to
ne pričan
m ja da mi je život dosadan, dapače dogodile su se neke zanimlljive promjene u njemu ali meni to baš i nije neki piknik
dobro sad to ova teorija, kao i sve druge i nije baš važna
jedna činjenica o meni:
što je to prijateljstvo? i dalje mi odzvanja ona rečenica u glavi: to je najvažnija stvar u životu. ili Pravi prijatelj ne smije odavati tajna, mora biti iskren. voljela bih i dalje biti takva osoba, mala, no zaigrana, koja ne analizira detaljno svaku pojavu u nekom međuljudskom odnosu. ja sam sada "velika" i ne vjerujem u takva prijateljstva. a tako i je teže voljeti ili barem normalno funcionirati sa osobama oko sebe. izgubih se u svemu tome. mrzim tu opčinjenost , više opterećenost traženjem nečeg dubljeg, iskrenijeg. trrenutno me to umara, ali i nadahnjuje. nadam se da ću nakon nekog vremena doprijet dovoljno duboko da me to neće umarat ali onda opet, tada bih bila biljka.
ako ovo netko nije skužio rado ću objasniti tj. probati objasniti
do tad --->hahahaha
ide... .. . ili ne?
|
pošto su to dvoje ljudi što pogledaše moj blog rekli da bih mogla neš i objavit evo ga:
imam osjećaj da sam zadnjih 3-4 mj. u zadnje vrijeme ali sad najintenzivnije samo skupljala negativnu energiju oko sebe i da je taj balon gdje je skupljah samo puknuo malo manje metaforički: u zadnje vrijeme me zabrinjava to da nisam bila baš i najbolja osoba na svijetu i da će i se to odbit o glavu ali najgore je to šo me to uopće ne zabrinjava pokušavam i želim se izvuć iz kolotečine u koju je moj život upao ali kao da se moj organizam već priviknuo na to ne pričan m ja da mi je život dosadan, dapače dogodile su se neke zanimlljive promjene u njemu ali meni to baš i nije neki piknik dobro sad to ova teorija, kao i sve druge i nije baš važna jedna činjenica o meni: što je to prijateljstvo? i dalje mi odzvanja ona rečenica u glavi: to je najvažnija stvar u životu. ili Pravi prijatelj ne smije odavati tajna, mora biti iskren. voljela bih i dalje biti takva osoba, mala, no zaigrana, koja ne analizira detaljno svaku pojavu u nekom međuljudskom odnosu. ja sam sada "velika" i ne vjerujem u takva prijateljstva. a tako i je teže voljeti ili barem normalno funcionirati sa osobama oko sebe. izgubih se u svemu tome. mrzim tu opčinjenost , više opterećenost traženjem nečeg dubljeg, iskrenijeg. trrenutno me to umara, ali i nadahnjuje. nadam se da ću nakon nekog vremena doprijet dovoljno duboko da me to neće umarat ali onda opet, tada bih bila biljka. ako ovo netko nije skužio rado ću objasniti tj. probati objasniti do tad --->hahahaha |
