Spam me over
Da razjasnim najprije da ovaj post nema namjeru osvrati se na spammerske komentare (jel se to piše sa dva m? (ne kommentari, nego.. blah)), niti na opću navalu na moj inbox. Ovaj post je moj spam koji možda zauzima samo komadić vaše veze na net, a možda i manje mjereno vremenom koji ćete potrošiti (tj. nećete) na čitanje, ali wattever. Ovaj post je također djelomičan izraz moje ljutnje što me mama ne pušta vani (zapravo me pušta, ali je najprije rekla da neće pa sam se pobunio pa je kasnije rekla da mogu ali ja iz principa nisan otiša. Because I is an idiot. Ali barem principijelan idijot za razliku od nekih.). Uglavnom, where was I... nemam pojma. Ko što je najavljeno u ovome postu neposredno ispod (ako zanemarimo komentare i sl, te pretpostavimo da seka neće ubacit neki post u međuvremenu), ovaj post ponajprije ima zadaću da bude dug. I da vama koji ga čitate (ako to neko još uvik radi) ostavi dojam duuuuljine i mukotrpnosti i zaspe vaše moždane stanice hrpetinom eristike koja je manje korisna od uputstava za korištenje metle. Pod pretpostavkom da imate moždane stanice, naravno. I metlu. I planinu. I sad primjećujem da sam počeo naginjati stilu izražavanja izvjestnog M.Z. pa ću prekinuti i vratit se na nešto normalnije...
Majka rekla da joj izgledam depresivan. Ma nisam ja to. Možda malo.. ali nije bitno. Ko što bi rekao netko, nije stvar u crnim mislima nego u nedostatku onih drugih. Malo mi fali.. svega. Poticaja.. ambicije.. nečeg čemu se mogu nadati.. inspiracije.. ljepote.. that kind of shit. Ali s druge strane, to mi ne fali toliko. To jest, ono što me brine je upravo to što mi te stvari ne nedostaju previše. Pomirih se sa pasivnom slikom sebe.. Ne plačem nad sobom, niti se smijem. Možda sam otupio. Možda. Tko da zna.. možda sam na n-tom koraku prema ludilu (neću stavit prvom jer smatram da je se taj odavno dogodio.. ). A možda ipak i nisam. Smeta me ta količina korištenja riječi možda.. ili me možda i ne smeta ? Uglavnom, sve je takvo.. dvosmisleno i nedorečeno. Subjektivno, skroz subjektivno. Kakvim god ga individua zamisli. Sve može biti onakvo kakvim nam se čini. A kad nam se počne činit nečim drugim onda će biti takvo. A kakvo je zapravo? To "zapravo" u biti ne postoji, rekao bih ja. Nema svijeta izvan naše percepcije, rekao Berkeley. Ali stablo kad padne u šumi ipak napravi zvuk... jer je u šumi... i jer ... je i drvosječa vjerojatno blizu.. i ptice... i tako. Možda nisam kontradiktoran, ali iz vlastite perspektive jesam... iako mi to ne smeta. Ipak je sve to jedan veliki smisleni paradoks. Smisleni, napominjem, iako nemam pojma na što je m. mislila u trenutku smišljanja te sintagme. Ali sviđa mi se.. sintagma, mislim. A ako se vama out there ne sviđa, ko vas khm. Svoj blog nazovite kako hoćete. A sad dosta o tome.. Sad ću vas živcirati sa stvarima koje meni idu na živce. Stvarima izvan sebe samoga, mislim.. jer ipak sam sebi najviše idem na živce. Pa moji su.. (živci.) Uglavnom, ide mi na živce kad ljudi pričaju o nekim stvarima. Kad se ljudi zabiju negdi i tri četiri sata pričaju o nekom polu-ničemu. Seka je negdi spomenula ogovaranja i te stvari. Ali polu-ništa se samo djelomično sastoji od toga, iako mu to čini dobru polovicu. Dakle, ogovaranje je dobra četvrtina ničega. Ali ima toga još.. glupe moše koje su svaki put iste.. i nimalo originalne.. tu prvenstveno mislim na podjebavanje ženske populacije od strane muških jedinki.. i obrnuto. Dakle, podjebavanja postoje i unutar istog spola ali ovo sam naveo da ilustriram točnu vrstu podjebavanja na koje mislim. A to je uvik isto.. uvik iste proklete spike.. i uvik isti ja koji se samo smješkam jer sam previše jadan da odjebem sve to i idem na neko drugo misto. I onda.. još toga ima. Ali sam i na sam spomen ostataka polu-ničega dovoljno živčan da moram ustati iz ove stolice i ići prošetat a kako mi se ne napušta ove zvučnike koji tako ugodnu atmosferu stvaraju, iako su soci, neću dalje. O tome. Ali oću o nekim drugim stvarima koje mi isto idu na živce. Recimo, ljudi koji pričaju o politici i žale se na to kako im je loše. Mda. Pogotovo stariji ljudi. Koji u svom bogatom životnom iskustvu nisu se usudili izdvojit minimalno vremena za sjest i razmislit o tome što, pobogu, rade na ovom svijetu i sjetit se prestati sa samosažaljevanjem i okrivljavanjem drugih za svoje "probleme". Ne volim mafiju, "sitne" kriminalce, manipulatore, muljaže.. ljude koji zarađuju iskorištavanjem drugih. Ali još manje volim one koji se žale na sve njih .. i kažu da to nije u redu i blabla bla.. i to ne zato što bi stvarno mislili da to nije u redu, nego zato što sami nisu nikad imali sposobnosti/volje/prilike da i sami postanu jedan/jedna od njih. To nije u redu. I onda ljudi kažu da im je sad loše. I da je prije bilo bolje.. like hell. Prije su mogli krasti. A sad drugi kradu od njih pa se žale.. wtf??! I one spike "teška su vremena" ... Jel mi može neko reći kad to nisu bila teška vremena?! Nego, ljudi čekaju nekog drugog da im to riješi. U biti, ne čekaju. Nego su se navikli čekati.. a isto tako su se i navikli da je sve loše. I sad je to u redu jer je loše. I ne pokušavaj to promijenit, jer ti nije ni ćaća ni did ni pradid pa kad oni nisu uspili štaš ti ... E da. Kad njima nije doša Godot neće ni tebi. Crknite. I to NE mislim u dobrom smislu.
E.. ajmo sad malo o blogovima koji me živciraju. Vi koji ste navedeni u lijevom (right? ) boxu se ne morate bojat jer neću vas gadit. A i znam da ste vi dovoljno kewl da vas nije briga što neko slovo grčke abecede misli o vama. Nego.. najprije rozi blogići i curice koje slušaju Kyoto Motel ili kako već.. nevrijedno trošenja riječi.. ali ajde. Sve je dobro dok ne počnu s nekim filozofskim spikama.. aj dobro, i to ćemo preskočit. Onda crni blogovi djevojčica i dječaka koji su ulaskom u pubertetske godine otkrili malo drugačije poglede na svijet ili postali kvazidepresivni jer ih niko ne voli, pardon oni nikoga ne vole pa se okreću štovanju "okultnog".. da.. idemo sad svi rezat žile jer je to trendy! Da citiram southpark - "To be a non-conformist, you have to dress in black and listen to same music as we do." <- Izjava govori puno više nego sve ostalo u ovom postu. Ali sad.. idemo dalje. Čega još ima.. komentatori spammeri? Reko sam negdi gori da neću o tome. A eto. Falabogu da imamo opciju brisanja komentara pa se to lako sredi. Ali svaka sekunda koju provedete brišući komentar je sekunda manje za rješavanje domaće zadaće iz matematike. Pa ti vidi. A dobro, sad napisah nešto i o ovima a bijah rekao da neću.. a eto ga. Vatever. I manijaci opsjednuti, recimo, sportom. To isto obilazim u širokom luku.. iako ima i zanimljivih ljudi. Nikad ne znaš. Pa onda ona cool lista.. Ima genijalnih, što je je.. ali ima i onih kojima stvarno ne kužim svrhu ni smisao.. odakle se tamo nađu ljudi koji očito nemaju ništa pametno za reći.. nije mi jasno (nije nam jasnooooo)... I tako.
Grr.. mrzim se ovako jasno i nedvosmisleno izražavat. Gadim se samom sebi. I idem si na živce, naravno. Ali rekoh da neću o tom kako sebi idem na živce. A i ne da mi se više. Ovaj post očito ipak neće biti toliko dug... šta ću mu ja. A sad idem putem: wikipedia -> art&culture -> music -> pa di završim. A post ide u blisku budućnost.. See ya around.
|
