smisleni paradoks

ranjivost

poeziju prije nisam previše volila, ali sad je bolje kužim pa mi je sve draža. nekad i meni dođe da napišem pismu, ali kad bi je i napisala, ne znam bi li ikom dala da pročita. ka prvo, mislila bi da je pisma katastrofa napisana i da se uopće ne skuži što sam tila reći, ali važniji razlog je što bi u njoj vjerojatno bili moji skriveni osjećaji koje ne želim priznati ljudima. bilo bi mi kao da sam otkinula komadić duše i stavila ga hrpi ljudi na raspolaganje. previše bi se bojala da ga ne zgaze ili ismiju. možda sam samo kukavica, ali mislim da postoje neke stvari u nama koje baš i ne možemo priznati ljudima. skriveni i osjetljivi djelovi srca za koje drugi i ne moraju znati, stvari koje su duboko u nama, a čija vrijednost možda i leži baš u tome što su samo naši.