Čovječuljci u kanjonu
Evo da se javi i ljepši dio od dvoje ljudi koji namjeravaju pisati ovaj blog :)
Ja sam zaslužna za sliku u podlozi. Htjela sam da bude neki pejsaž-zalazak sunca ili sl., nešto lijepo i mračno-kao i naše duše :) I tako sam listajući slike na kompu iskopala ovu. (još triba srediti neke stvari. valjda ćemo brzo)
To su hrabri fotografi snimili negdje u dubinama velebita gdje ljudska noga rijetko kamenje gazi. Kad smo došli na to čudnovato mjesto kamenja su bila poslagana. Izgledaju mi kao čovječuljci koji su uzeli oblik kamena samo dok ljudi prolaze da njihova civilizacija ostane netaknuta i nepokvarena od ljudske ruke. Skamenjeni u trenutku kad su osjetili prisutnost ljudi, ne toliko iz straha koliko iz opreza. Zagonetna civilizacija sa svojim zakonima i pravilima. Možda s puno više ljubavi, prijateljstva i poštovanja prema pripadnicima svoje vrste, ali u nemogućnosti da tim čudnim bićima na dvije noge koji misle da mogu pokoriti Prirodu pokažu prave vrednote ovog svijeta. I vjetar tiho raznosi njihove misli, ali nitko ih ne želi primiti. I nitko ih ne čuje jer su pretihe u buci gradova.
A možda nisu miroljubljivi nego se samo kamufliraju u strahu od jačeg dok po noći napuštaju kamenu ljušturu i traže izgubljene planinare te ih skupa s hladnoćom polako nagrizaju i guše... Možda imaju plemenske zakone i njihovi bogovi traže žrtve pa im prinose slabe i potlačene...
Ja ću često ovako odlutati mislima pa se nemojte čuditi :)
A slika uz blog je da vidite kako put do čovječuljaka nije bio lak
|
