Ne tako davno netko me zamolio da se izjasnim o bezalkoholnim pivama, možda da napišem koju recenziju, kako se prave i slično... Baš kao što to radim sa ostalim pivama... E pa ne će ići, barem ne kao obično...!
Odakle da krenem... (Pun sam dvojbi kako se izražavati tokom pisanja ovog teksta pa uzmite u obzir sve moje eventualne osjećajne ispadaje, jer ovo što sad radim iziskuje enormnu emocionalnu i psihološku stabilnost, i silinu materijalne energije. Energiju pribavljam pivom sa izvjesnom dozom alkohola, a stabilnost, kako psihološku tako i emocionalnu, crpim iz dubine mojega ja.)
«Priču ćemo započeti sa zamišljenim likom, zvat ćemo ga El, El Bandi.
Zašto baš El Badi-zato kaj zvuči kul i zato jer bute odma skužili na koga mislim. Naš stanoviti gospodin El Bandi nakon uspješno završenog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (u mojoj priči on je još kulji, kulji nego onaj na teveu-i ne igra bejzbol) započeo je svoju karijeru kao kuhar pive u renomiranoj pivovari. Budući je El bio iznimno vrstan kuhar, njegovo je umijeće sve više dobivalo na cijeni te je on, El Bandi, postajao sve popularniji. Njegovo pivo pilo se svugdje. Bio je štovan i obožavan i njegovo su ime znali svi. 
Jednog lijepog proljetnog jutra mase uspaljenih tinejđerki kliktaše ime njegovo i pozivaše ga na pivo. Naš junak ne mogaše odbiti zov njihov, te radostan sav, odazove se i krene piti. Prekasno shvatiše da djevojaka je previše te on piti više ne može. Kako kasno bješe, on se napiše. Pijan se predaše. Padoše ničice. Padoše. Ne ustadoše se. Ne mogaše se kontrolirati. U nemogućnosti uspostavljanja kontrole nad tijelom i umom svojim, on, El Bandi, biva prevaren i ruku neke djeve uzeše. U tom trenu ni ne shvatiše grešku koju počini, a sljedeće jutro kasno biva već.
I legenda se rodi...
Danima trijeznio se nije...
U brak mrtav pijan ušao je, drugo, baš kao i prvo dijete pijan začeo je. Posao novi pijan prihvatio je... 
Ostatak njegova života poznat nam je s tevea...
Jednog kišno-jesenjeg popodneva cestu mu presječe mladić lica mlađahnog, kose uredno podšišane, naglaska pravilnog, košulje uredno ispeglane, kravate pravilno složene, cipela čistih i povede ga sa sobom u Društvo pročišćenih. Razmijenili oni tako iskustva svoja te nakon poduljeg razgovora El Bandi shvati svoje životne pogrješke, pogrješke u koracima, kriva dodavanja koja je napravio, vozove koje je propustio, babe koje s kolačima otišle su i odluči se promijeniti, B(l)ogu dugove otplatiti i za zajednicu nešto korisno učiniti. 
El Bandi odluči pivo bez alkohola napraviti. Na taj način smatrao je, čovječanstvu će dati b(l)ožanski nektar u kojem će bez bojazni svi moći uživati i idućeg dana mirne se savjesti probuditi. Iskoristio je svoju planetarnu slavu i Svijetu ponudio «bezalkoholno El Bandi pivo». Svijet, ranije upoznat njegovim umijećem, očiju širom zatvorenih i ruku širom otvorenih prihvati izazov i novo pivo piti poče.
Naš junak je prekasno shvatio što je svijetu ponudio. Svijet je zbog nedostatka alkohola postao zatoren, patvoren, licemjeran, bez imalo osjećaja za suživot i ljubav. Ubrzo izbiše treći pa četvrti pa peti i k'o zna koji svjetski rat po redu. Bombe sjevaše sa jednog kontinenta na drugi. Ljudi su umirali. Sreća i ljubav postale su tuđice u jezicima svim.
I El Bandi reče: «Postao sam doktor Smrt!»
I legenda umre...
Umre odista. Umre u samoći od raka i cigareta i alkohola i jetra mu otkaza. Ciroza ga uze. U zadnjim trenucima života bjednoga svog, spozna svu bol koju je Svijetu nanio. 
I još danas, na pola puta nikamo, trune u samoći. Ni u Raj ni u pakao zbog grijeha najvećega ne htjedoše ga prihvatiti. Grijeh mu bješe pivo bezalkoholno.»
Dosta sranja...
Stvarno sam ga pretjerao, al' shvatite me. Kakve su to opet gluposti? Bezalkoholno pivo?   i još me molite da o njem pišem?
U četvrtak smo na sastanku Društva prijatelja piva, uz još 14 drugih piva, probali bezalkoholni Eggeberg. Pogodite koje se pivo nije popilo? Bolje vam je da ste pogodili! Nitko živ ga nije pohvalio, a kamoli popio drugi gutljaj. Kako mi uopće možete spominjati to svetogrđe? Mislim stvarno... Bezalkoholno pivo... 
Je li itko od vas ikad čuo za bezalkoholno vino?
Nije? 
Zašto pitam ja vas?
Zato jer bi dotični gospodin (ili žena [B{l}ože prosti mi]), koji bi tržištu ponudio bezalkoholno vino, bio spaljen na lomači. Istog trena u svim državama svijeta uvela bi se smrtna kazna. Pokrenula bi se inkvizicija. I sveti ratovi postali bi planetarno popularni. Svi koji bi pili vino bez alkohola bili bi izopčeni, ne samo iz crkve, već sa lica Zemlje uopće. Taj nusprodukt civilizacijskog nazadovanja proglasio bi se svetogrđem pakleno-Rajskih razmjera.
Zabranjeno je ma i pomisliti na nešto takvo, a s druge strane neki tamo jadnici ne srame se nuditi bezalkoholno pivo. Još ga k tome i reklamiraju. Nagovještaju ga kao nešto što je kul i zaluđuju vas Collin McRaejevim sposobnostima. Navodno bi to svi morali objeručke prihvatiti.
Je li svima bila jasna poruka iz prijašnje priče? Il želite da vam je ponovim?
Svijetu će doći kraj. To je armagedon koji je najavio Nostradamos. Kakav Staljin?! Kakav Hitler?! Kakav Bush?!
*** BEZALKOHOLNO PIVO BIT ĆE UZROK PROPASTI SVIJETA OVOGA! ***

Zapamtite riječi te i molite B(l)oga da vam oprosti sve grijehe koje ste počinili i obećajte mu, ma zakunite mu se grobovima svih predaka svojih, sve djece svoje, svih potomaka njihovih da PIVO BEZALKOHOLNO PITI NIKAD NE ĆETE!
Ako vam nešto još uvijek nije jasno, javite se u...
ma zaboli me kom ćete se javljat...
samo mene nemojte s tim glupostima više gnjaviti.
Zb(l)ogom
|