Misija Velebitsko!

nekoliko sitnica o meni

spol: (proud to be) Male
dob: 25.
mob:posjedujem
e-mail: beerlover.nikica@gmail.com
visina: nedavnim mjerenjem utvrđeno je 189 cm
težina: 83 kg - udebljah se preko praznika - konstantno radim na apolonizaciji pred ljeto
moš mislit, prođe ljeto, stigla zima, vaga kaže 84
njami

status:
neoženjen;
nezaposlen;
student medicine;
živim na grbači roditelja;
u slobodno vrijeme čitam, pišem;
amaterski se bavim novinarstvom;
nisam neki pretjerano sportski tip, njime se bavim baš toliko koliko je potrebno kako ne bi do izražaja došla moja ljubav prema božanskom piću PIVU...
obožavam PIVO!!!
najbitnija SITNICA o meni-STRASTVENI sam kolekcionar PIVSKIH čaša i krigli!
Jesam li spomenuo da obožavam pivo? smokin

Što beerlover čita:

13.02.2006., ponedjeljak

Danas je na redu Belot-za one koji ne znaju kartaška igra, od milja zvana Bela! A za dobru partiju Bele potrebna je neka cuga. Ja sam se odlučio za Velebitsko. Nije bio problem u odabiru pive, već u kupnji. Gdje kupit Velebitsko u Zagrebu?
Pod komentarima posta o Velebitskom ljudi su mi ostavljali poruke u kojim se bircevima nudi to pivo, no u jednom piše i gdje se otprilike nalazi dućan u kojem se može kupit Velebitsko-naveden je dućan Elmantis kraj FER-a.
To govori i jako puno i ništa.
Na sreću od cimera frend ima u tom kvartu nekog frenda koji zna za taj market pa smo nakon petnaestak minuta nabijanja računa hateu saznali detaljnije informacije.
Tipa-iza Esplanade lijevo pod pothodnik, pa desno, pa neki autosalon, pa lijevo pa ćeš vidjet mali kvartovski market i tam se prodaje Velebitsko.
????;-( nad glavom mi je visjelo više upitnika nego prije svih tih informacija, ali želja je gorjela.
Odlučismo kročiti putevima novim!
Mi smo se odlučili za pothodnik koji dolazi iza Botaničkog vrta-preko puta Nacionalnog arhiva-bivša Nacionalna knjižnica, što nije krivi put, ako idete na FER...
Nakon još kojih pet minuta nabijanja računa, ovaj put simpičima, odlučili smo se na skretanje lijevo i došli u pravi kvart, ali nigdje marketa!
Kružimo mi oko zgrade u kojoj bi morao biti taj market, a njega nema.
U trenutku kad smo počeli padati u depru (čitaj: kad sam ja počeo padati u depru), moj čoravi cimer bez naočala vidi neki natpis, al naravno ne i što piše na njemu.
Na sreću ja bolje vidim-pisalo je Elmantis!!!
Skoro pa odma u tom trenutku, počelo je zvoniti u mojoj glavi-Elmantis, Elmantis-poznato poznato-bingo!!! Na blogu je pisalo, Elmantis kraj FER-a!!! To mora da je to!
Mi požurili korak, kad ono, projuri nam auto ispred nosa. Smirimo strasti-moj čoravi cimer uzbuđen-ne toliko zbog pive, koliko zbog auta koji me skoro pokupio.
Približimo se mi konačno do Elmatisa-on naravn ništa ne vidi, a ja vidim razočaranje-to je dućan elektroničke tehnike!!! Nema pive ni za siću!
Taj šok vam ne mogu opisati!!! Tuga. Žalsot. Sjeta. Ko da su sve crne sile ovog svijeta svoj gnjev strovalile na mene... skoro sam zaplakao...
Kad sam se malo pribrao-koju sekundu nakon toga, upalile se moje albanske svjećice i počnem vrtit tolko puta pročitane komentare o tome gdje se sve nudi Velebitsko i počne mi zvonit na sve strane-probudio se moj Zvonar crkve Glave Moje-dućan kraj Elmantisa blizu FER-a!
Ne Elmantis-već dućan pokraj Elmantisa!
Zaobiđemo mi taj ugao i ugledamo-ja, a ne moj ćoravi cimer-Mini marke P.J.!!!
Mini market P.J.-gluplje ime mu nisu mogli dati, al nije bitno, glavno da imaju Velebitsko! Kad samo ulazili u dućan, skoro sam srušio neku bakicu koja je izlazila-kaj joj ja mogu kad je tak sitna i malecka i sva nikakva, a ja tako nabrijan, osjećam miris pobjede-piva u zraku-sve mi miriši na Velebitsko-gdje ću još pazit na sitnu bakicu.
Moj cimer se još ispričavao, a ja sam je već ugledao...8 sanduka me zove! Najradije bih ih sve ponio doma, al treba se suzdržati... 15 komada za danas bit će i više nego dovoljno...
Zgodna trgovka-neka mlada-da nije bilo toliko Velebitskih koje su jedva čekale da budu popijene-zvaše me, a ja im se obraćah-My Precious! Da nije bilo svih tih piva, možda bih je probao narihtat cimeru, al kakvog je vida-možda je nije ni zamjetio. On je uzeo 3, ja 12-bit će veselo danas! Imaju i tamno i svjetlo-naravno da sam uzeo 6+6!
Mljac!
Još samo da se ohlade-taman kad završim ovaj postić približit će se savršenoj temperaturi za konzumiranje, a i ekipa će se polako počet skupljat...

Jurim u frižider po najbolje pivo i sretno proglašavam-

MISSION ACCOMPLISHED!

ZAHVALE-
hvala joghurtu na informaciji o Elmantisu,
mom ćoravom cimeru na zamagljenom vidu,
njegovom frendu za imanje frenda,
od cimera frendovu frendu za to što stanuje blizu FER-a,
Mini marketu P.J. što u ponudi imaju Velebitsko!

ps-sad kad objavljujem ovaj post-vidim da me frend zove na gajbu Velebitskog-u komentarima prijašnjeg posta-nakon svih muka koje sam malo prije prolazio... I onda će meni netko reći da ne postoji sudbina??? Ma naravno da ne postoji-ne vjerujem ja u te gluposti-sve su to slučajnosti-prekrasne, al i dalje samo slučajnosti... Hvala Gusta-čujemo se prek telefona!

UPDATE-javio mi Gusta link sa popisom dućana i birceva u Zagrebu i šire gdje se može kupiti i naručiti Velebitsko! Sretno u shopingu!

UPDATE 2-u prijašnjem postu o Velebitskom pisao sam da je vlasnik pivovare Ličanke u intervjuu za Moje Pivo-časopis koji na moju preveliku žalost više ne izlazi-izjavio od Velebitskog glava ne boli! Kolko god ga popiješ, ne boli. Nakon toga se razbacivao svojom velikodušnošću te će svakom koga glava boli sat vremena, dan nakon opijanja Velebitskim, platit 100€. E pa ja sam jučer čitavu večer proveo na Velebitskom i mogu vam reći da, ok ne boli glava ko kad se napiješ-ispričavam se družiš-sa nekim drugim pivima, al ipak osjećaš onu malu promjenu u odnosu na dan ranije. Svatko od nas takve stvari doživljava individualno. Moje zapažanje je ovaj put takvo!

Cheers

- 18:46 - Još čekaš??? (13) - treba ti nešto za pod čašu - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Kolege kolekcionari

nekoliko sitnica o meni

Što beerlover čita:

13.02.2006., ponedjeljak

Misija Velebitsko!