zato jer moram učit.

zato će bit novi post. jel, svaki moj novi post počinje iščitavanjem starih. ne da ja to želim zbog inspiracije ili čega već, nego se jednostavno dogodi. a sad imam par stvari za napisat, pa eto. zašto ne! dakle, sutra navršavam 20 godina. dvadeset, zaboga! to je valjda dramatično? sjećam se kad sam pred (čini se) par godina digla massive dramu oko toga da ću imat 13 i da ću napokon moć reć da sam tinejđer i ponašat se kako mi pukne. isto tako su bile dramatične sve one cifre koje se pojave u kružiću na teve-u kad se prikazuju sumnjivi filmovi. 18-ta godina je bila predramatična jer mi više ne mogu niš ograničavat! HA! FUCK YOU,SYSTEM! iako je to bio totalni zajeb jer te tek onda potpuno uvuku u njega. so yeah, niš od toga. što se dogodilo od tog zadnjeg milestone-a? oh, many many things. najbitnija koja mi pada na pamet, i to vjerovatno zbog potiskivanja samo, je činjenica da mogu vozit! vrlo dramatično. jedna od onih preodraslih stvari za koje nisam nikad očekivala da će se dogodit, al eto. na faksu sam, jeeej. pali mi živce. još uvijek sam all alone and depressed,makar sad polako mijenjam mišljenje i sve mi se čini da bi ustvari bilo pregrozno bit u vezi. uggh, stalno moraš pričat s nekim, pazit da neš ne sjebeš, bit supersavršen kad god ste skupa, i eventualno zanemarivat sve annoying stvari koje netko radi. gadno. unatoč toj massive racionalizaciji, uvijek mi se mora netko sviđat. ali ne više na način kao i prije. nekad sam uhodila po školi svaki dan i sve je bilo krasno, a sad me baš i nije briga previše. nema zgodnih momaka na faksu. mislim da sam se malo previše razočarala u,jel, sve momke da me više baš ne vesele te pizdarije. iako nekidan možda je, jedan krasan momak se pojavio nakon dugo dugo vremena i odjednom sam opet bila kao pred cirka tri godine, tupavi zablenuti kreten. to nije pomoglo, though, otišao je već. AAAA. uvijek tražim neku svrhu u životu (don't we all) i zaključim na brzinu da je to što sam upoznala tu-i-tu osobu mora bit znak da sam na pravom putu. jer, iako sam ateist, heretik, sotona i sve to, i en vjerujem u sudbinu ni te pizdarije, ne mogu se othrvat toj težnji nekoj svrsi. again, sumnjam da igdje postoji netko tko može, i ako može, taj se već ubio. ubija me taj paradoks. dakle, iako želim bit sigurna da kojuem svoju sudbinu, toliko sam već sjebala svoj život i učinila toliko stvari protiv same sebe zbog drugih (stvari zbog kojih će žalit do kraja života, to je bilo očito odmah) da se ne mogu nadat ničem,u drugome nego da je to ipak neki pravi smjer. iako znam da nije, i da sam se sjebala preko svake mjere. a dobro, možda postoje paralelni svjetovi pa ću se prebacit u jednog od njih nakon što riknem. možda onda ispravim sve ove zajebe. čitam raniji post u kojem izražavam svoje žaljenje zbog ejdne izgubljene osobe. ne sjetim ga se često, ali kad dam ne mogu povjerovat da sam ga uspjela maknuti iz misli na toliko dugo. isto tako mi je čudno čitati o tome koliko mi je puno značio. pola toga se ni ne sjećam, ali me neš malo šutne pa dobijem neki mali nagovještaj sjećanja. ne znam. sve je izgledalo tako smisleno u silly srednjoj školi. unatoč mojim čestim njurganjima, činilo se svrhovito. ne sjećam se točnog trenutka kad je prestalo bit. valjda ih je bilo više. brine me, sve me brine. gotovo da nema aspekta mog silly života za koji nisam totalno zabrinuta. i sad me brine činjenica da je velika većina ovog teksta napisana na 'rvackome. malo modificiranom, ali malo. prije je većina bila na ingliš. više nemam ni s kime engleski pričat!!! raspolakat ću se. a i ova knjiga isprad mene ne pomaže puno. ispit na rođendan. pa zaboga. ili još bolje. pad na rođendan. no o tome ćemo kad dođe. za sada me najviše brine odlazak osobe koja se pojavila nakon godinu dana. moje nepozdravljanje dotične osobe, zbog urođenog idiotzma i panike. što se može dogodit kad pozdraviš nekog? ništa. ali kad ga ne pozdraviš lijepo ispadne bezobrazno i izgubiš window komunikacije s nekim koga si upoznao jednom. stalno se pitam kad će mi napokon krenut u životu. ali ujedno se pitam kad ću ja počet radit stvari koje ja želim i koje bi mogle dovest do poboljšanja. tko zna. možda ove godine. sretan mi rođendan sutra.

peace out, yo.