eto ti ga. potaknu me uvijek svi ovi stari "spisi" i trudim se dokazat da sad, tobož, nisam više pathetic. e, pa, mogu sa sigurnošću zaključit da sad, nakon *looks up* 76 spisa kojima je cilj svaki put bio isti (i fail nonetheless) da jesam pathetic. evo, deklariram se. (kako gej od mene) pa mogu lijepo bez puno truda nastavit pisat kvesto kvi. bilo bi već vrijeme da pišem neš dok sam dobre volje, pa se sad silim. (ajmo počet jadno, jer kreativnost mi nije jača strana.) oookej, škola će sad finit. sutra, čini mi se. i bit će mi rođendan *insert gay rainbow here* ubrzo. dammit, silno dramatičan dan, a znam barem 5 ljudi koji ga dijele samnom. whatthefuck je bilo 9 mjeseci prije, ja neeeznam, ali bit je da to nije trebao bit moj dan. tako da je sve to silno dramatično povezano i kompleksno isprepleteno i bla bla, poanta je da nije toliko spešl koliko bi moralo bit. eto. moram i ja bit malo narcisoidna,bar jednom u godini *rainbow times two* (da. bezočno lažem.) sucks što je u vrijeme ferija, pa će proć blago nezamijećeno (cuz, y'know, my life is in TEH school.ko da treba napominjat.pf.) ali i bolje je tako, jer se uvijek silno poveselim i očekujem brda i doline i god knows što sve ne, ali sad, kad sam potpuno odsječena od svih (nema fejsbuka [hell to the yeah] nema škole [fuckit] i ići ću u kino with amiga/cugina con LA quale sam davnih dana pisala kvesto kvi. proskrolaj do početka samog.) se mogu lijepo tješit da "nitko" (mhm, opet je relativno specifično. volim se zavaravat.) nije mogao ni znat da mi je rođendan, inače bi bilo amejzing (woof!). to je bolje nego što bješe prošle dvije godine kad su uspjeli pozaboravljat i fail. rekoh, narcis. nema tu, dan poslije je uvijek pet put bolji, to je tradicija već. eto, pred dve godine je došla avtobiografije desde merlin menson, a prošle dobih dugoočekivani (naravno, i vječno zadnji) hug (skleroza, ofkorz. nije da je fejsbuk vrištao svake dve sekunde i da se svih uvijek sjetio, al ajde. prepukoše mi srce. *emo moment, enjoys sadness* [...] *snaps out of that shit*). dobro, lijepo se prisjetit starih doživljaja. my ass. well! amazing (woof!) -ly enough, nisam pokupila kolac iz fizike dosad, ni matematike, tako da sam kolčina-free for now. čak su sve to nekakve četvorke i petice. sve što je failalo do sad, sad je uppidy-high, dok su oni lagani fail predmeti... a ono. fail. ubijam samu sebe svojom kreativnošću. ma mrzim pisat ove skripte, uvijek zvuče tako lejm, (okej, neš mi je palo.) onda mi se gadi čitat poslije, i uvijek me brine "što ako to netko pročita", zaključi da sam lejm, and walks the hell away. (eto ti ga narcisoidno ponašanje, ekšli očekujem da me netko uhodi. awh. ali ne može više, nema tu msn adrese ni ničega više, jedino mogu JA reć koji je, jelte, sajt. i nije da se iz ovog tu može zaključit tko JA jesam. [to sad govorim jer se ne sjećam što sve piše u ovih 76 prošlih. ili u kutijama sa strane, naravno.]) eto. moram danas (ekšli. cuz it's 00.02. pardon, 03) ortodontu. kako jadno. samo će me izdeprimirat tip. no dobro, kod kojeg god doktora idem, uvijek se osjećam kao da imam neku omajgad neizlječivu bolest, čisto zato jer se tako ponašaju. "da, da, nepravilan zagriz, ne to treba sredit, ooo, puno toga tu ne štima......." da, srce mi se para od očaja. "vidiš ovako? -ne... -ooo, loše loše, možda ovako? -nope, tako isto niš -cjoooj, pa što ću ja s tobom..." and so on, and so on, that's why I hate going to the bolnica ili bilošta slično. wow, mobilni aparatić (naravno, čisto zato jer pravog ne mogu dobit za manje od 15000 kn, cuz me an old tele.) kako silno dramatično, ali bitno da izlazim iz office-a kao da je aušvic. oh, I crack myself up. ali to je sve jer ne želim ić spavat i onda se budit prerano za ić nekamo kamo ne želim da mi kažu ono što me ne interesira i bez čega mogu. pššš... bitno da sam poradi toga morala čupat dva van. fail. no dobro, dosta mojih medicinskih problema. ajmo s ljubavnim! *insert that "awesome-by-definition" smajlić here* ne, ajde, neću, ionako će mi se pretjerani optimizam obit u glavu. eto, stvarno se nadam da neće ovaj put, bilo bi vrijeme. (doduše, meni je "bilo vrijeme" i u sedmom razredu, ali nećemo sad o tome [aaaaaaauuuupm, pauk na stolu, paaaauk na stoooluuu {ne znam pto je strašnije, kad je tu, ili kad odjednom nestane.}a pa neeeš na zvučnik, e...okej, efektno, skreće na ekran. plazi. otpuhujem ga. ne ide mi. evo, ide prema statistikama. AHA! otpuhah ga skroooz iza. sili prema naprijed.and so on, and so on. ako zaplazi na mene, objavit ću.]) oookej. to bi bilo dosta. odoh gledat scrubse po biljunti put. cuz ne želim spavat. hasta la vista, danas će bit failast dan, već su mi jučer objasnili. pfff... andale, vamonos! *gay rainbow times three*


P.S. auuu shit fuck man, nestao je.

what?? nema ničega već tri mjeseca? pa outdone-ala sam samu sebe. no dobro! eto, sad će rođendan brzo, i opet paničarim da će bit grozomoran, naravno. problem je u tome da koliko god strašan se činio, podsjetili su me da sam to isto govorila i prošlih par godina, pa se natjerah reć "bit će super." strateški mijenjamo psihološki approach and sad ćemo stand-at back and enjoy-at the show. ooo, možemo li?? eto, bilo je dobrih par mjeseci, relativno jolly, i uz par iznimki, sasvim solidan početak godine. hendikep!!! ne znam pričat s ljudima. ne, ne, i opet ne! advantages? beep ga, sad mi ne pada niš (novo [naravno.]) na pamet. izbjegavam učenje, yet again. trenutno me gleda desetak tipova s identičnom facom od kojih je "krajne desno" ban jelačić. tamo nedgje ispod je car franjo josip, yay for him. ustat se je rano, a ja se ne usudim pisat ništa istinito da nebi zvučalo onako jadno kako zvuči napisano ili izrečeno. tragično kako se najozbiljnija misao može pretvorit u ona retardirana tinejđerska naklapanja o tome kako "nema smisla" and so on. iam previše tih pizdarija uokolo, pa kad netko to stvarno i zaključi (deduktivno, ne induktivno.) upadne u tu lame-ass kategoriju. no daklem, di su tipovi ala dylan moran kad ih trebaš? mislim, mogu ja pregledavat scrubse million an' one times, ali promjena bi bila rather nice. only fools and horsese as well, ali njih mi je žao istrošit na takav način, čisto zato jer su prespešl i nema ih toliko puno. imam predsat iz likovnog, i idem se ubit. ma neće bit.drži me optimizam, već nekoliko tjedana (yes, it says weeks there) ali danas je nekako zakazao. a kao da ikad išta napišem ovdje a da je proizašlo iz dobrog dana. uglavnom se svede na dan "nakon". danas mi rekoše da sam bolesna zato jer... sumnjam da bi se ikome od njih ta teorija svidjela, ili bila prihvatljiva. ne, prošlo bi kao bolesno, makar ima potpuno smisla "in here" (*points at head*). se mogu nadat da će jeeednom nekome to bit prihvatljivo? a pa njemu neće sigurno. no dobro. možda uspijem i pobjeć od tu, jednom. g'night.